Zagrebačka realnost: Zabrinjavajući postotak građana živi ispod granice siromaštva

Nalazimo se u vremenu kada se svakodnevno suočavamo s rastućimtroškovima života. Iako se inflacija trenutno formalno drži na razini od 1,6% za mjesec rujan, struktura troškova i dalje zabrinjava Troškovi hrane, na koju smo svi itekako osjetljivi, porasli su za 3,1%, dok sucijeneu restoranima i uslužnim djelatnostima skočile za čak 10,8%. Unatoč tim ipak optimističnijim statističkim podacima, mnogi se i dalje žale da osjećaju rast cijena kojeg sve teže pokrivaju svojim primanjima.

Čak 6% građana ne može zadovoljiti osnovne potrebe

Prema posljednjim podacima DZS-a koji se odnose na 2023. godinu, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj iznosi 19,3 %. To znači da gotovo petina stanovništva živi s prihodima koji su ispod granice siromaštva, kaže Izabela – Delfa Mišić, gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata. Dok, 20,7 % građana Hrvatske živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, suočavaju s nizom poteškoća, uključujući niske prihode, otežan pristup osnovnim životnim potrebama i rizik od društvene izolacije. Ovo nisu samo brojke, to je stvarnost s kojom se naši građani svakodnevno bore.

Podaci o životnim uvjetima u Hrvatskoj pokazuju ozbiljnost situacije s kojom se suočava velik broj građana. Čak 6,2 % stanovništva ne može si priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima godine, što znači da u najtežim zimskim uvjetima žive u hladnim domovima, pojašnjava Mišić. Što se tiče osnovnih potreba, 5,5 % građana ne može si priuštiti obrok koji sadrži meso, ribu, piletinu ili njihov vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan. To ukazuje na zabrinjavajuću razinu pothranjenosti i nemogućnost zadovoljavanja osnovnih nutritivnih potreba.

Stopa materijalne i socijalne deprivacije iznosi 6,2 %, što znači da više od 6 % građana ne može zadovoljiti osnovne potrebe koje im omogućuju dostojanstven život, kaže naša sugovornica. Nažalost 2,8 % stanovništva živi u uvjetima teške materijalne i socijalne deprivacije, što znači da im nedostaje najmanje sedam osnovnih stavki potrebnih za dostojanstven život, poput adekvatnog stanovanja, grijanja ili mogućnosti plaćanja neočekivanih troškova.

Građani ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak

Stopa materijalne i socijalne deprivacije prikazuje postotak osoba koje žive u kućanstvima koja si ne mogu, isključivo zbog financijskih razloga, priuštiti najmanje pet od trinaest stavki materijalne i socijalne deprivacije. Stopa materijalne i socijalne deprivacije u Republici Hrvatskoj u 2023. iznosila je 6,2 %.

„Nažalost i drugi osjećaju da su na rubu siromaštva. Kada je riječ o spajanju kraja s krajem, 6,7 % građana izjavilo je da im je to “vrlo teško”, dok ih 15,3 % to čini “teško”. Dodatnih 44,3 % izjavilo je da spajaju kraj s krajem “s malim poteškoćama”. Samo 26 % građana tvrdi da to uspijeva “uglavnom lako”, dok tek 6,2 % kaže da im je “lako”. Štoviše, samo 1,6 % građana kaže da bez problema spaja kraj s krajem, što jasno pokazuje da je velika većina stanovništva suočena s različitim stupnjevima financijskog pritiska“, kaže Mišić.

Zabrinjavajući je podatak da 41,4 % građana ne može podmiriti neočekivani financijski izdatak, poput hitnih popravaka u kući ili medicinskog troška, što ukazuje na vrlo nizak stupanj financijske sigurnosti velikog broja obitelji u Hrvatskoj, pojašnjava naša sugovornica. Na kraju, 39,4 % građana ne može si priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan svog doma i nema mogućnost opustiti se i pobjeći od svakodnevnih briga.

Plaća bi trebala iznositi 2000 eura

Koliko bi trebala iznositi plaća, a koliko mirovina za dostojanstven život? „Trenutne prosječne plaće vjerojatno su granica, jer nekima ni one nisu dovoljne za pokrivanje svih troškova, zbog čega mnogi građani žive u stalnom financijskom pritisku i neizvjesnosti. Ako čak 2/3 građana izjavljuje da ima većih ili manjih poteškoća spajati kraj s krajem, tada je upravo prosječna plaća, koja je danas 1.315 eura neto, granica ispod koje je građanima teško ostvariti dostojanstven život. Naime, ovaj iznos je prosjek svih plaća, ali se ispod njega također nalazi i 2/3 naših radnika“, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Darije Hanzalek.

Neki ekonomisti govore da bi za kvalitetan život plaća trebala biti 2.000 eura neto. Prema njima ti iznosi omogućili bi pokrivanje osnovnih životnih troškova, poput stanovanja, uključujući najamnine ili stambene kredite, hrane, odjeće, energije, zdravstvene skrbi i prijevoza, brigu o djeci, te možda ostavili nešto dodatnog prostora za život bez stalnog financijskog pritiska, kaže Hanzalek. To su vjerojatno primanja građana koje smo nazivali srednjim slojem, ali vidimo da danas gotovo 80 % naših radnika ima primanja ispod toga.

„Što se tiče mirovina, mnogi govore da bi pristojna mirovina trebala iznositi 1.000 eura mjesečno, kako bi umirovljenici mogli živjeti dostojanstveno, a to je većini samo san. Nažalost, niske plaće generiraju niže mirovine i to dvostruko, i kad radnik iz niske plaće uplaćuje svoje niske doprinose prema kojima mu se kasnije obračunava mirovina i kada on postane umirovljenik, a sredstva koja prima ponovno dolaze većinom iz niskih plaća i uplata doprinosa onih koji sada rade. Stoga mnogi umirovljenici u Hrvatskoj primaju znatno niže mirovine od potrebnih, što ih dovodi u situaciju gdje ovise o socijalnoj pomoći ili podršci obitelji“, pojašnjava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Mnogi građani žive na rubu siromaštva

Koje su najefikasnije mjere socijalne zaštite koje mogu pomoći u smanjenju siromaštva? „Minimalna plaća i mirovina trebaju biti usklađene s rastućim troškovima života kako bi svi građani mogli pokriti osnovne troškove života. Potrebno je uvesti učinkovite progresivne porezne stope da oni koji imaju najviše, tako i doprinose te porezne olakšice koje će rasteretiti kućanstva s nižim prihodima i omogućujući im lakše preživljavanje u vremenu rastućih troškova. Kvalitetno obrazovanje i stručno osposobljavanje ključni su za povećanje zapošljivosti i poboljšanje životnog standarda, čime se smanjuje rizik od siromaštva na duži rok. Priuštivo stanovanje ključan je faktor za sve mlade, kako u želji da sebi i obitelji osiguraju vlastiti dom ne bi pali u doživotno dužničko ropstvo. Tu će biti potrebno poduzeti mnogo više od poreza na nekretnine“, smatra Izabela – Delfa Mišić.

No, zaboravljamo da su u mnogome ključni i poslodavci. Oni su ti koji isplaćuju plaće i o njima ovisi jesu li te plaće primjerene i pravedne, ili loše i sramotne. Mnogi poslodavci imaju puno više prostora za napredak, no to ne čine, kaže Mišić.

„Suočeni smo s realnošću gdje mnogi naši sugrađani žive na rubu siromaštva, bez sigurnosti da će im današnja primanja omogućiti dostojanstven život sutra. Svi se trebamo osvijestiti o ovoj situaciji jer samo kroz zajednički napor, promjene u politikama i snažniji sustav socijalne zaštite možemo osigurati da svaki građanin Hrvatske ima priliku za dostojanstven i siguran život. Ovo je vrlo važno jer, kao što vidimo, ako neće moći ovdje, mnogi naši sugrađani će potražiti dostojanstven život ili barem pokušati u drugim zemljama Europske unije“, podsjeća Mišić.

Prepreke u obrazovanju za siromašnu djecu

Kako možemo osigurati da djeca iz siromašnih obitelji imaju jednake šanse za obrazovanje?

„Djeca iz siromašnih obitelji nailaze na prepreke u obrazovanju, češće visokom, posebice ako žive na većoj udaljenosti od obrazovne ustanove. Osjećaj da naša djeca, bez obzira na imovinski status, imaju bolje obrazovne šanse nego u nekim zemljama Europe i ostatka svijeta ne smije biti dovoljan“, kaže Hanzalek.

Naravno, treba unaprjeđivati pomoć djeci i mladim ljudima iz obitelji s ograničenim financijskim mogućnostima razvijajući primjerene programe, od subvencija udžbenika, toplog obroka, prijevoza, stipendija, pa i dualnog obrazovanja, do smještaja srednjoškolaca i studenata, a ovo posljednje čini s najveći izazov za mnoge.

Siromašan čovjek ima manje mogućnosti odbiti posao koji mu se nudi

Kako siromaštvo utječe na različite aspekte života ljudi, poput obrazovanja, zdravlja i zaposlenja? „Negativno. O obrazovanju smo već govorili, a za zdravlje i zaposlenje nažalost odgovor je jasan u toj jednoj riječi. Opet, naš zdravstveni sustav je neefikasan i pun mana, ali u odnosu na mnoge druge zemlje barem je načelno javan i dostupan svima. Upravo vjetrovi privatizacije zdravstva grubo pušu u lice siromašnima. Nastave li se ti negativni trendovi rušenja javnog zdravstva na čijim temeljima se pokušava izraditi privatno, siromašni će jednostavno ostati bez zdravstvene zaštite. Moramo se boriti da primjerena i jednaka zdravstvena skrb ostane dostupna svima, a ne da se pretvori u luksuz u kojem će i preko mjere uživati samo bogati“, smatra predsjednik NHS-a.

Što se tiče zaposlenja, siromašan čovjek ima manje mogućnosti odbiti posao koji mu se nudi, u startu manje može birati. Stoga je važno spriječiti „utrku prema dnu“, u kojoj se pokušava upravo one s manje izbora primorati na prihvaćanje lošijih poslova odnosno poslova koje poslodavci ne žele bolje platiti, a tako se ruše standardi za sve.

„Nažalost, mnogi naši ljudi jednako iz potrebe odlaze uz inozemstvo na poslove koji su tamo relativno loše plaćeni, a praznine na dnu poslova s niskim plaćama kod nas već su počeli popunjavati strani radnici. Njihov izbor je sužen upravo njihovim siromaštvom i potrebom zbog koje ne mogu odbiti te lošije poslove. Važno je ne prihvatiti „utrku prema dnu“ olako jer kroz nju i radne odnose može doći do dugoročnih posljedica, od rušenja standarda do djelomične zamjene stanovništva. Jedina olakotna okolnost za naše radnike je trenutna vrlo niska stopa nezaposlenosti, pa u moru ne baš dobro plaćenih poslova radnici mogu pokušati naći malo bolje plaćen, ili barem lakši posao“, pojašnjava Hanzalek.

Većina proizvođača pekarskih proizvoda bilježila je značajan rast dobiti

„Iza temeljnih odnosa i statističkih podataka stoje stvarni ljudi, koji svakodnevno žive u neizvjesnosti i bore se kako bi spojili kraj s krajem. Svi ti brojevi nisu samo apstraktni pokazatelji, već predstavljaju stvarne živote osoba koje ne mogu pokriti osnovne troškove, hrane, stanovanja, grijanja ili neočekivanih troškova. Vrijeme je da se prepoznaju ljudi koji stoje iza tih brojeva. To moramo osvijestiti kao činjenice, kako bismo razvili još jače mehanizme korekcije i pravednijeg rasporeda onoga što stvaramo“, kaže Hanzalek. Dodaje kako su naveli mjere koje može poduzeti Vlada RH, od rasta minimalne plaće, progresivnog oporezivanja i dodatnih mjera socijalne zaštite ranjivih skupina. No, nije samo Vlada ta koja utječe na to kako živimo.

„Plaće radnicima isplaćuju njihovi poslodavci. U 2023. godini njihova dobit rasla je preko 30%. Dakle, mnogi poslodavci imaju prostora i dalje povećavati plaće našim radnicima, a ne držati ih nisko i u sve većoj mjeri pokušavati te praznine popunjavati stranim radnicima. Trgovačkim lancima, koji su većinom stranog vlasništva, dobit je 2023. godine porasla gotovo 20 %, a krajnji primjer kad govorimo o siromaštvu može biti podatak da je većina proizvođača pekarskih proizvoda također bilježila značajan rast dobiti. Sve to plaća naš običan građanin, koji s rastom cijena i s onim čime raspolaže postaje realno sve više siromašan. Morat ćemo i kao potrošači pokušati stati tome na kraj“, smatra predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Na kraju, i sami radnici se trebaju u većoj mjeri organizirati kako bi razvijali i štitili svoja prava. U dvije riječi, sindikat je udruga radnika. Samo zajedno i udruženi u sindikate radnici postaju dovoljno snažni da se kroz kolektivno pregovaranje izbore za bolja prava i standarde, kaže Hanzalek. Velik je potencijal u ovom području. Najveći udio radnika koji su članovi sindikata imaju skandinavske zemlje. Stavimo li na stranu njihovu klimu, nisu li to upravo zemlje koje se danas smatraju najpoželjnijim za rad i život?