Novosti

09. 07. 2021.

Klimatska kriza najviše ugrožava siromašne

FAKTOGRAF

Autor/ica: Matea Grgurinović

Efekti klimatske krize već su vidljivi prostim okom: toplinski udari, suše, tornada, poplave, požari... Sve učestalije su klimatske migracije i energetsko siromaštvo. Najveći teret krize snose siromašniji slojevi društva.

Stanje je alarmantno, upozoravaju znanstvenici. Razorni klimatski utjecaji se ubrzavaju i postat će očigledni i prije 2050. godine, kada djeca rođena ove godine ne budu imala niti 30 godina.

 

Navodi se to u UN-ovom izvješću koje su priredile stotine znanstvenika pri Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC). Klimatske promjene će stubokom izmijeniti život na Zemlji, stoji u sveobuhvatnom izvješću od 4000 stranica koje će biti službeno objavljeno tek u veljači 2022. godine, kada ga odobri 195 država članica.

 

 

Katastrofa u nastajanju

 

Za one koji su sudbinu mislili prevariti kupnjom jeftinih nekretnina u Sibiru stižu loše vijesti – prošlo ljeto u toj regiji izmjereno je rekordnih 38 Celzijevih stupnjeva, a prije nekoliko dana izmjereno je 48 °C temperature tla. Trenutačno u Sibiru, nakon rekordnih vrućina i suše, bukte stotine intenzivnih požara.

 

Toplinski val u toj regiji dolazi nakon niza požara koji su ju poharali na proljeće, a smatra se da su za velik broj požara krivi tzv. ‘zombi požari’– nastali iz velikih požara još od prošlog ljeta koji se nikada do kraja nisu ugasili. Ovaj video snimljen u Jakutiji – inače jednom od najhladnijih područja na svijetu – pokazuje kako točno izgledaju ti ‘zombi požari’. Video prikazuje čovjeka do gležnjeva u snijegu koji kopanjem dolazi do sloja treseta dok dim suklja u zrak. Osim toga što izgledaju jezivo, ovi požari u zrak otpuštaju velike količine metana i ugljika, čime pridonose globalnom zagrijavanju. Situacija s požarima je toliko ozbiljna da su stanovnici Jakutije pokrenuli peticiju (na ruskom) u kojoj traže više pomoći vlade u borbi s požarima. “Požari su zahvatili oko 300 tisuća hektara i rastu za 20 do 30 tisuća hektara u satu. Lokalne vlasti govore da je sve pod kontrolom, ali to nije istina”, piše u peticiji.

 

Dakle, tornada, požari, toplinski valovi, suše, ali i poplave, nestašice vode i hrane sve će češće obilježavati našu svakodnevicu. Utjecaj klimatskih promjena može biti i važan faktor u izbijanju sukoba i ratova – kao što je primjerice bio onaj u Siriji– a kako se navodi na stranicama Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), prirodne katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama bile su u prošlom desetljeću primarni razlog internih raseljavanja.

 

Procjenjuje se da je oko 20 milijuna ljudi zbog prirodnih katastrofa bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Oni koji žive u beskućništvu ili oni koji nemaju pristup otpornim ili sigurnim stambenim uvjetima su u najvećem riziku i najranjiviji tijekom poplava, ciklona, klizišta, potresa i tsunamija.

 

Kako navodi Politico, iako će neka druga područja poput Jugoistočne Azije biti jače pogođena, klimatske promjene odrazit će se i na Europsku uniju. Sjever EU-a će se – čak i ako globalno zagrijavanje zaustavimo na 1,5°C – boriti s poplavama i požarima, dok će jug poharati suše, urbani toplinski otoci te će doći do opadanja poljoprivredne proizvodnje.

 

„Naši gradovi mogli bi biti za šest do deset stupnjeva topliji, a najveća će zatopljenja doći na jugu. U Rimu i drugim gradovima na Mediteranu će vrućina biti tako intenzivna da tradicionalni arhitektonski sustavi koji se oslanjaju na prirodnu ventilaciju neće više funkcionirati“, piše Politico.

 

 

Milijuni klimatskih izbjeglica

 

I Hrvatska je klimatski vrlo ranjiva, stoga su naši znanstvenici okupljeni u inicijativu Znanstvenici za klimu prošle godine Vladi Republike Hrvatske uručili Apel za sustavnu klimatsku akciju u kojem upozoravaju da „svjedočimo i velikim promjenama u okolišu, što uzrokuje sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost“.

 

Jelena Puđak, znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i članica Inicijative, upozorava da su najpogođeniji klimatskim promjenama narodi s Južne polutke i oni siromašniji.

 

„Oni su jednostavno geografski jače pogođeni zbog prirode klimatskih obrazaca, rasporeda padalina i slično. S druge strane ih i strukturne, odnosno društveno uvjetovane nejednakosti u tim društvima također čine ranjivijima na klimatske promjene. Nejednaki pristup resursima, nedovoljno razvijena infrastruktura – to nisu prirodne datosti, to je društveno generirano i interpretira se kroz razvoj društva“, kaže Puđak.

 

Dodaje i da klimatske izbjeglice nisu naša budućnost, već naša sadašnjost. „Ne trebamo tražiti izvješća koja će nam to pokazati, mi to možemo vidjeti oko sebe. Veliki problem je što se često klimatske izbjeglice ne percipiraju kao takve.“

 

Koliko će točno u budućnosti biti klimatskih izbjeglica je jako teško točno predvidjeti, zbog cijelog niza faktora. Međutim predviđanja govore o između 25 milijuna do čak jednog bilijuna klimatskih izbjeglica do 2050. godine. Jedan od primjera velikih migracija povezanih djelomično i s klimatskim promjenama bila je i tzv. migrantska karavana– veliki broj migranata iz Središnje Amerike koji su pješke putovali u Sjevernu Ameriku, tj. Sjedinjene Američke Države.

 

Puđak kaže da se migracije povezane s klimatskim promjenama ne događaju samo drugdje. „To se događa u našoj državi, a kako će vrijeme odmicati i posljedice klimatskih promjena će biti sve vidljivije. Kad smo imali velike poplave 2014. godine, desilo se zapravo to da je nastradao najsiromašniji dio stanovništva. Mi smo ranjivi kao i svi drugi, klimatske promjene nas ne zaobilaze.“

 

 

Prijeti energetsko siromaštvo

 

A ranjivi su i naši gradovi: mnogi će se suočiti, ili se već suočavaju, s problemima poput urbanih toplinskih otoka ili toplinskog opterećenja. S jačanjem toplinskih valova sve veći problem postaje i energetsko siromaštvo.

 

Kako su za Faktograf pojasnili Daniel Rodik i Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), energetsko siromaštvo se najčešće opisuje kao situacija u kojoj radi kombinacije niskih prihoda, visoke potrošnje energije i niske energetske učinkovitosti, kućanstvo ne može podmiriti troškove energije.

 

„Za mnoga kućanstva koja imaju prosječne ili ispod prosječne prihode, te žive u energetski neučinkovitim zgradama, troškovi za energiju predstavljaju znatni dio rashoda kućanstva. Uzroci energetskog siromaštva su prije svega rast cijena energije, pad prihoda i osobno siromaštvo, te degradacija stambenog fonda koji se ne obnavlja u onoj mjeri u kojoj bi mogao ili trebao. Cjelovita energetska obnova zahtijeva značajna ulaganja, a građani koji žive u riziku od energetskog siromaštva teško ili gotovo nikako ne mogu samostalno podmiriti troškove energetske obnove.“

 

Primjerice, u 2019. godini 30 milijuna Europljana (ekvivalent populaciji Mađarske, Austrije i Češke zajedno) nije moglo adekvatno zagrijati svoje domove, izvijestio je Euractiv u veljači ove godine na temelju brojki iz izvješća Instituta Jacques Delors. Izvješće je pokazalo da je problem najizraženiji u južnoj Europi gdje su zgrade manje zaštićene od hladnog vremena. Bugarska, Litva, Grčka, Cipar i Portugal su države s najvećim postotkom populacije koja ima problema sa zagrijavanjem domova.

 

Veliki broj ljudi također tijekom ljeta pati od energetskog siromaštva i ne mogu rashladiti svoje domove, što je predstavlja rastući problem, budući da su zbog klimatskih promjena toplinski valovi sve jači i sve češći. “Neka su kućanstva cijelu godinu izložena neprimjerenim uvjetima – zimi im je prehladno, ljeti prevruće”, rekla je za EuractivMarie Delair, jedna od autorica izvješća.

 

Rodik i Kuhar dalje navode da je, prema dostupnim podacima, potrošnja energije u zgradarstvu odgovorna za oko 40% ukupne potrošnje energije tj. oko 36% emisija CO2. „Neovisno od toga kako su nastale, sve emisije ugljičnog dioksida, bilo da nastaju kao posljedica izgaranja fosilnih goriva u termoelektranama ili plina u našem bojleru u kućanstvu, jednako doprinose klimatskim promjenama. Svjedoci smo da postojeće stare zgrade i kuće sve manje odgovaraju uvjetima klimatske krize,“ ističu.

 

Naglašava se i da degradirani stambeni fond pruža sve manje zaštite od klimatskih promjena.

 

„Betonske zgrade i čitava naselja bez toplinske izolacije, prirodne ventilacije i zasjenjenja arhitektonskim ili prirodnim rješenjima postaju sve neudobnija mjesta za život u doba klimatske krize. Prema podacima iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama– Izvještaja o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima, stupanj ranjivosti na klimatske promjene u sektoru ljudskog zdravlja u Hrvatskoj je visok. Povećanje učestalosti i trajanja ekstremnih vremenskih uvjeta već sada utječe na povećanje smrtnosti, promjene u epidemiologiji kroničnih nezaraznih bolesti i akutnih zaraznih bolesti te utječe na sniženje kvaliteta zraka, zdravstvenu ispravnosti vode i hrane, i veću razinu kontaminanata u okolišu.”

 

 

Ugrožena ljudska prava

 

U rezoluciji 43/13 Vijeća za ljudska prava (Human Rights Council) koja je usvojena 19. lipnja 2020. od država se traži da “u svojim strategijama prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena u obzir uzmu pravo na adekvatan smještaj” te da „surađuju s pogođenim zajednicama i pojedincima s ciljem razvijanja i promoviranja ekološki održivih stambenih dizajna, građevinskih konstrukcija i održavanja kako bi se adresirali učinci klimatskih promjena dok se u isto vrijeme osigurava pravo na adekvatan smještaj“.

 

Rodik i Kuhar ističu da je za kvalitetnu prilagodbu klimatskim promjenama potrebna i „promjena stambene politike koja je dovela do problema, npr. prepuštanje djelovanja tržišta kroz povremene valove energetski učinkovite novogradnje rješenje su samo za kreditno sposobne građane pod uvjetom da ostanu „trajno“ u toj kategoriji“.

 

Potresi u Hrvatskoj prošle godine slikovito su pokazali posljedice koje sustavno zapuštanje stambenog fonda zgrada može imati ne samo na kućanstva u energetskom siromaštvu, već i na ona koja uspijevaju pokrivati troškove svojih energenata. Stručnjaci iz DOOR-a ističu da energetska obnova višestambenih zgrada i obiteljskih kuća izravno pridonosi smanjenju troškova za energiju, jer su obnovljene kuće energetski učinkovitije, tj. troše manje energije. Trenutno je za svu novogradnju propisana obveza primjene nZEB kriterija (nearly zero-energy building, op.a.) tj. gradnja zgrada gotovo nulte potrošnje energije, tako da bi sve zgrade izgrađene nakon prosinca 2020. godine trebale biti visoko energetski učinkovite.

 

“Osim povećanih standarda toplinske zaštite tj. visoke energetske učinkovitosti nZEB kriteriji obuhvaćaju i niz rješenja koji se oslanjaju na obnovljive izvore energije kao primarne izvore energije za zgrade poput integriranih sunčevih elektrana, solarnih toplinskih kolektora, toplinskih pumpi i mogućnosti punjenja električnih vozila. Međutim, i dalje ostaje problem spore obnove starih energetski neučinkovitih višestambenih zgrada i obiteljskih kuća za koje je potrebno osigurati dodatna sredstva u novom programskom razdoblju“, kažu Rodik i Kuhar.

 

Upravo zbog činjenice da veliki broj građana koji se nalazi u energetskom siromaštvu ne može samostalno podmiriti troškove energetske obnove Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u 2020. godini pokrenuo program energetske obnove koji je u stopostotnom iznosu subvencionirao troškove energetske obnove za energetski siromašna kućanstva.

 

“Međutim, bez razvijenog nacionalnog Programa borbe protiv energetskog siromaštva, jasne definicije, kriterija određivanja energetskog siromaštva, mjera za njegovo suzbijanje i praćenje, programi poput programa FZOEU nažalost ne mogu zadovoljiti ni manji dio potreba energetski siromašnih građana”, zaključuju Rodik i Kuhar.