Novosti

20. 09. 2021.

Krešimir Sever: Plaća od 3400 kuna sramota je naših elita

VEČERNJI LIST

TRI PITANJA

AUTOR Božena Matijević

Mi iz NHS-a godinama upozoravamo na siromaštvo građana. U Hrvatskoj nešto više od 27% mjesečnog troška u kućanstvu otpada na trošak hrane

 

1. U saborskoj raspravi o izmjenama Zakona o minimalnoj plaći, koja iznosi 3400 kuna neto i prima je oko 52 tisuće radnika, Katarina Peović kazala je da minimalna plaća iznosi samo 25% dostojanstvene plaće, što znači da je ona protuustavna i neljudska. Slažete li se?


Mogu se složiti u tolikoj mjeri što je to doista premala plaća za dostojno življenje. I to, nažalost, znaju svi oni koji od te plaće pokušavaju živjeti.

 

 

2. Kolika bi, po vašem mišljenju, trebala biti minimalna plaća?

 

U našim projekcijama mjesečnog troška u tročlanom kućanstvu mi u NHS-u baratamo brojkom između 10.500 i 10.600 kuna. Jasno je da, ako su i dvije minimalne plaće u obitelji, obje po 3400 kuna, tu nema dostojnog života, što ne znači da ljudi ipak ne žive od tako malih primanja. Ali takav život počiva naogromnim odricanjima. A kada je riječ o prehrani, onda je sigurno riječ o nezdravoj prehrani, onoj koja zasiti, a nerijetko čak ni to. Stav je Europske konfederacije sindikata i hrvatskih sindikata udruženih u EKS da minimalna plaća ne bi smjela iznositi manje od 50% prosječne plaće, odnosno 60% medijalne. I tu negdje se kreće taj prag dostojanstva za koji je evidentno da je izrazito skroman. Mi iz NHS-a godinama upozoravamo na siromaštvo građana. U Hrvatskoj nešto više od 27% mjesečnog troška u kućanstvu otpada na trošak hrane, dok je to u razvijenijim europskim zemljama između pet i osam posto, a prosjek Europe kreće se između 11 i 15%. Kako je hrana najizdašniji trošak, a da su primanja kako plaće tako i mirovine izrazito mala i ne mogu dostojno odgovoriti na skupoću života, tako se sva druga poskupljenja “krpaju” povlačenjem novcanamijenjenog prehranida bi se pokrilo neke druge troškove. To onda znači kupovati nezdravo, na akcijama, često i hranu sumnjive kvalitete ili pri isteku roka trajanja, što izaziva posljedice po zdravlje, a onda i povećanje troškova zdravstvenog sustava, slabiji imunitet i podložnost pobolijevanju.

 

 

3. Ako radnici u jednoj zemlji moraju živjeti od 3400 kuna mjesečno, čija je to sramota?

 

To je pitanje srama svih političkih elita koje djeluju u zemlji, a onda jednako tako i poslodavaca, neovisno jesu li hrvatski ili strani. No oni su jedni i drugi međusobno gotovo uvijek “ruku pod ruku”, pa i onda kad se vlastisluže retorikomu kojoj su socijalno poželjne poruke, ali se ipak pritom nastoje ne zamjeriti poslodavačkim krugovima.