Novosti

31. 05. 2006.

(Ne)radnička dijagnoza

(NOVI LIST, 31. svibnja) Što je to radnik i zašto on postoji? Radnik je jedna inertna osoba, obično ima mentalni sklop naslijeđen iz socijalizma, lijen je, ne želi se obrazovati. Kad se zaposli, moli Boga da ga nitko ne dira i da mirno, gotovo nezamjetno provede svojih trideset i kusur godina na radnom mjestu i potom se zaputi u zasluženu mirovinu.
E sad, taj inertni predstavnik ljudskog roda – radnik – možda uopće i nije zaslužio mirovinu. Sigurno je nije zaslužio, ako primjerice radi u brodogradnji. Jer tamo se ne radi ništa, kako je ovih dana poručio jedan od sudionika okruglog stola o zbrinjavanju viška radnika.
Uskoro bi se, od nekog vrlog sudionika okruglog stola o radnicima, moglo čuti i da je radnik ona tamo spodoba što osam sati dnevno kopa nos, a kad mu ponestane novca, onda brunda kako su poslodavci škrti. I ne samo da su škrti, nego su i zločesti jer od radnika traže da plaću zarade radom, ali se pod tim – radom – naravno, ne podrazumijeva kopanje nosa. E sad, ti naši radnici, inertni i zamrznuti u odavno odlepršalom socijalizmu, nikako da prihvate nove vjetrove. Problem je tim veći jer su i mladi ljudi, oni koji o socijalizmu praktično znaju samo iz knjiga, ogrezli u socijalističkom mentalnom sklopu. Tako tvrde neki koji s radnom snagom redovito komuniciraju pa, navodno, imaju i mandat pjevušiti o radnoj snazi. Radnoj snazi bez koje ti njeni kritičari ne bi imali kruha.

Radnik, zapravo, predstavlja savršenu pikado metu. Bez obzira što, kako i koliko radio. Radnik je naprosto dežurni krivac za sve što ne valja. A kada nešto valja, za to nikako ne može biti zaslužan radnik. Dapače, za dobro je zaslužan samo onaj tko je radniku omogućio da se radnikom može zvati. A radnik, on je kriv, jer to dobro može biti i bolje, a nije bolje jer inertni propadnici ljudskog roda s mentalnim sklopom iz socijalizma nisu dali sve od sebe.
edan je ponosni vlasnik poduzeća nedavno s ponosom izrekao kako on hrani tri tisuće ljudi. Da njega nema, dakle, tri tisuće trbuščića bilo bi prazno. Taj veliki humanitarac vlasnik je tvrtke u trgovačkoj branši, u kojoj su poslodavci poznati kao veliki štovatelji ljudskih i radničkih prava, a ponajviše radnog zakonodavstva. Nije mu palo na pamet da bi odnos njega kao vlasnika i poslodavca i radnika u najmanju ruku trebao biti uzajaman. Nije mu palo na pamet, recimo, izreći kako on živi od rada tri tisuće radnika koji mu stvaraju profit, ali taj profit na svojim plaćama za razliku od vlasnika ne osjete.
Doista je interesantna percepcija radnika očima raznih sudionika domaćeg radno-gospodarskog tržišta. Kad se čuju te inventivne analize lika i djela radnika, ne može se ne zaključiti da radnici zapravo i ne trebaju. Bez njih se može i da ih nema, bilo bi bolje. Oni samo koče razvoj. Oni su, naprosto, trošak. Radnici, pak, već oguglali od raznih zala što su ih preko svojih leđa prenijeli u zadnjih petnaestak godina, mirno podnose šamaranje. Jer njihov cilj ionako nije ništa drugo nego da prokopaju nos i zasluže mirovinu.

OKRUGLI STOL O ZAPOŠLJAVANJU: RADNICI SU INERTNI I SA "SOCIJALISTIČKIM MENTALNIM SKLOPOM"
ZAGREB, 29. svibnja 2006. (Hina) - Na današnjem okruglom stolu o zapošljavanju otpuštenih radnika, održanom u Ministarstvu gospodarstva, rada i socijalne skrbi, čule su se kritike na račun inertnosti samih radnika koji imaju "mentalni sklop naslijeđen iz socijalizma".
Nenad Bakić s portala "Moj posao", koji dnevno posjeti 100.000 korisnika, podsjetio je na anketu u kojoj se čak 40 posto ispitanika izjasnilo da bi zbog sigurnosti posla najviše voljelo raditi u državnoj upravi, a postotak bi bio i dvostruko veći da je anketa provedena i među onima koji se ne koriste internetom.
S druge strane, sigurnost radnog mjesta je tek na petom mjestu važnosti među zaposlenima u privatnim poduzećima, kojima je najvažnija sigurnost u sebe i svoje vještine.
Rijetko je koji nezaposleni mladi čovjek u Hrvatskoj spreman za početak volontirati u nekom poduzeću, ili pak ulagati u sebe, kazao je Bakić.
Po njegovoj računici, "Microsoft" certifikat zaposleniku donosi 14 posto veću plaću, a investicija u to dodatno obrazovanje vraća mu se za samo 18 mjeseci.
Obrazovanje za menadžment donosi 150 posto veću plaću od posla sa srednjom stručnom spremom, odnosno dvostruko više novaca nego s magistarskom ili doktorskom diplomom.
Prvi čovjek Tehnološkog parka Zagreb Marijan Ožanić istaknuo je da plaće ne treba tražiti na Markovu trgu, nego na radnom mjestu.
U Hrvatskoj se već 15 godina razgovara o otvaranju novih radnih mjesta, ali samo u frazama, umjesto da se ljudima uistinu pomaže.
Samozapošljavanje kroz poticanje poduzetništva nije rješenje, smatra Ožanić, jer poduzetništvo propada zbog nelikvidnosti, uvoznih lobija i korupcije.
Osim toga, poduzetnici sami nisu spremni raditi na sebi, slabo se pripremaju za ulazak u Europsku uniju, ne čitaju i ne idu na seminare, upozorava Ožanić.