Novosti

15. 07. 2021.

Tekstil ne spašavaju ni državne potpore

FAKTOGRAF

Autor/ica: Gabrijela Galić

Covid kriza inicirala je treći val propasti hrvatske tekstilne industrije. U prosjeku se dnevno u ovom sektoru gubi 57 radnih mjesta.

Kriza izazvana pandemijom koronavirusa snažno je pogodila gospodarstvo, a neke sektore mogla bi dovesti do ruba propasti.

 

Radno-intezivna tekstilna industrija, koja se mahom oslanja na obavljanje poslova za strane robne marke, desetljećima se bori za opstanak na tržištu. Koliko je tu industriju posljednjih 17 mjeseci Covid krize gurnulo unatrag, pokazuju sudbine dva poduzeća koja su gotovo istovremeno krenula put stečaja ili likvidacije.

 

 

Orljava ide u stečaj

 

Trgovački sud u Osijeku – stalna služba u Slavonskom Brodu otvorio je stečajni postupak nad Orljavom, požeškom tekstilnom tvrtkom koja je u vlasništvu države. Stečaj je počeo teći od 13. srpnja, a u narednih 60 dana stečajni vjerovnici trebaju prijaviti svoje tražbine.

 

Prijedlog za provedbu stečajnog postupka podnijela je uprava Orljave koncem svibnja navodeći kao razlog prezaduženost poduzeća. Prema podacima koji su dostavljeni Trgovačkom sudu, ukupna vrijednost imovine Orljave iznosi 16,73 milijuna kuna dok su njene kratkoročne i dugoročne obaveze nešto veće od 13 milijuna kuna.

 

Gubici poslovanja pokriveni su „pojednostavljenim smanjenjem temeljnog kapitala tako da je temeljeni kapital iskazan u iznosu od 3.643.529,45 kuna“. Prema popisu kreditnih zaduženja, Orljava je krajem svibnja imala ukupno preko 17,5 milijuna kuna kreditnih dugova (glavnice, kamate te minus po tekućem računu).

 

 

Radnice prosvjedom izborile plaće

 

U trenutku kada je uprava pokrenula stečajni postupak, radnicima je dugovala jednu plaću dok je druga bila pred naplatom. Došao je kraj lipnja bez plaća za travanj i svibanj. Bilo je jasno da ni lipanjski minimalac neće stići na račune 180 radnika.

 

Sindikati su stoga organizirali prosvjed radnica na zagrebačkom Markovom trgu. Pod prozorom Vlade, predstavnika vlasnika, tražile su neisplaćene plaće. Nakon sastanka u Vladi, Darko Horvat, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine najavio je pronalazak strateškog partnera za tvrtku i obećao da će radnice primiti plaće.

 

“Danas do ovog prosvjeda nije trebalo doći. Vlada ne bježi od svoje obveze. Radnici će dobiti svoje tri neisplaćene plaće, a to se već moglo i dogoditi. U idućih deset dana radnici će svoje plaće dobiti”, kazao je 30. lipnja Horvat, najavljujući da će radnicima njihove plaće na račune stići u roku od desetak dana (1, 2, 3).

 

Tada je Horvat naveo i kako „kvalitetnog rješenja za Orljavu nema“ te da će se tražiti strateški partner kroz stečaj. No tvrtka nije dobila stečajnog upravitelja prije dva tjedna, kako je Horvat najavljivao, već se to dogodilo 13. srpnja. Naime, u međuvremenu je uprava tvrtke preinačila razlog zbog kojeg je tražila otvaranje stečaja, stavljajući u prvi plan nemogućnost isplate plaća radnicima. Trgovački sud je tražio dokaze o tome, a nakon što ih je dobio, pokrenuo je stečajni postupak.

 

U međuvremenu su tri minimalne plaće, kako su nam potvrdili iz Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske (TOKGH) i Novog sindikata, ali i samog Ministarstva graditeljstva, prostornog uređena i državne imovine isplaćene posredstvom Agencije za zaštitu radničkih potraživanja (AORT). Preko te Agencije osigurava se isplata tražbina radnika u slučaju stečaja i u slučaju blokade računa poslodavca.

 

Radnicima se u slučaju blokade računa poslodavca mogu isplatiti tri minimalne plaće te je pitanje zbog čega uprava Orljave nije zatražila pomoć i prije prosvjeda radnika.

 

Koliko je, pak, novca osigurano za isplatu plaća radnika Orljave iz resornog ministarstva ne otkrivaju iako će te podatke objaviti AORT zajedno s podacima o svim isplatama obavljenim tijekom srpnja.

 

 

Koristili Covid potpore

 

Za državu je stečaj jedino rješenje za poduzeće u njenom vlasništvu. Na naš upit kako planiraju sanirati stanje u Orljavi i hoće li u tom procesu zadržati vlasništvo, iz Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine odgovaraju kako “poteškoće u poslovanju i negativni financijski podaci ukazuju da provedene mjere financijskog restrukturiranja nisu polučile pozitivne rezultate i osigurale dugoročnu održivost i stabilnost poslovanja Društva, nego se istima privremeno rješavao problem likvidnosti Društva”.

 

Orljava je, kako navode iz Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, “u cijelom razdoblju prezadužena”.

 

Ta prezaduženost poduzeće je onemogućavala u poslovanju unatoč činjenici da im je država, kao i mnogim drugim poduzećima, isplaćivala pomoć za isplatu plaća radnicima.

 

“Kamatonosni dug uz negativne rezultate poslovanja onemogućuje uredno izvršenje obveza pa tako i urednu isplatu plaća i bez obzira na korištenje potpora. Poslovni model Društva neodrživ je na srednji i dugi rok što je i rezultiralo prijedlogom za otvaranje stečaja”, navode iz ministarstva.

 

Orljava je, naime, od ožujka prošle godine „na proračunu“ Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Preciznije, radnicima je u periodu od ožujka do lipnja prošle godine isplaćivana potpora za očuvanje radnih mjesta. Nakon toga Orljava je nastavila koristiti potporu za skraćeno radno vrijeme.

 

Orljavi je, kako nam je odgovoreno iz HZZ-a, „isplaćena Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (COVID-19) za ožujak-svibanj 2020. godine u iznosu 3.062.602,27 kuna za 279 radnika kao i Potpora za skraćivanje radnog vremena Covid-19 (lipanj- prosinac 2020.) u iznosu 2.295.135,31 kn za 248 radnika“.

 

„Poslodavac je također korisnik Potpore za skraćivanje radnog vremena Covid-19 (siječanj – prosinac 2021.) te je do sada za istu isplaćeno 1.548.267,18 kn za 180 radnika“, navode iz HZZ-a.

 

Dodatno, iz HZZ-a objašnjavaju da je poslodavac trenutno „korisnik potpore za skraćivanje radnog vremena koja se odnosi na razdoblje od siječnja do prosinca 2021. a do sada je izvršena isplata za siječanj, veljaču i ožujak 2021. godine“.

 

Potpora za skraćeno radno vrijeme Orljavi je odobrena na razini cijele tekuće godine, a prema navodima HZZ-a, do sada je potpora isplaćena za prva tri mjeseca ove godine. Iz HZZ-a navode i kako je poslodavac za svaki mjesec korištenja potpore od lani do danas dostavio dokaze o isplati plaće (JOPPD obrazac).

 

„Poslodavac je dužan plaću ili dio plaće za koju traži potporu iskazati u Obrascu JOPPD pod posebnom oznakom sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, a Zavod dokaze o redovitoj isplati plaće radnicima i uplati obveznih doprinosa zaprima od Porezne uprave, temeljem podataka poslodavca iskazanog u Obrascu JOPPD. Zavod u svrhu opravdanosti potpore može od poslodavca zatražiti i druge dokaze, pa će tako od poslodavca zatražiti dostavu drugih dokaza o isplati plaće“, navode iz HZZ-a.

 

Dodaju pritom da „ako se utvrdi kako poslodavac nije isplatio plaće radnicima za koje su isplaćena sredstva bit će dužan izvršiti povrat tih sredstava“.

 

 

Nije ih spasila ni državna pomoć

 

Dakle, država je od ožujka prošle godine za plaće radnika Orljave isplatila ukupno gotovo sedam milijuna kuna. Unatoč tome, tvrtka je došla u poziciju da radnicima ne može isplatiti tri plaće. Za travanj, svibanj i lipanj 2021. godine, u kojima radnicima nije isplatila plaću, prema dostupnim podacima, Orljava nije koristila potporu za skraćeno radno vrijeme.

 

Ne bi je ni smjela koristiti jer su plaće isplaćene preko Agencije za zaštitu radničkih potraživanja.

 

Orljava je i prije izbijanja Covid krize koristila potpore za očuvanje radnih mjesta i dolazila u situaciju da ne može redovito isplaćivati plaće. Pandemija izazvana koronavirusom očito je samo ubrzala negativne trendove u djelatnosti koju obilježavaju niske plaće i uglavnom doradni poslovi.

 

„Ni nama nije jasno kako se došlo u situaciju neisplate plaća kada je tvrtka od lani na potporama“, veliNenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske, navodeći kako već deset godina ukazuju da država ne vodi računa o svom vlasništvu.

 

„Prema našoj gruboj procjeni država je u zadnjih 10-tak godina u Orljavu upucala 100 milijuna kuna, a sada pričaju da će spasiti radna mjesta“, veli Leček izražavajući bojazan da se ništa neće dogoditi, osim „jedne crtice manje u državnom portfelju“ pa će se Vlada moći hvaliti kako izlazi iz vlasništva.

 

„Gdje će naći posao radnice koje su 35 godina radile u državnoj firmi, a mnoge su 20-25 godina radile na određeno vrijeme? Pa prije godinu dana bilo je 320 zaposlenih u Orljavi, a kada su skinuli zaposlene na određeno, došlo se do 175 radnika. Oni misle da je otvaranjem stečaja sve riješeno, ali što će biti s radnicima, gdje će se oni zaposliti?“, pita se Leček.

 

U poduzeću koje se reklamiralo i porukom „Košulje s karakterom“, kako sada stvari stoje, više neće raditi.

 

 

Tko je kriv za propast Orljave?

 

U sindikatima ne misle da je tvrtka dobro vođena. To, očito, ne misli ni ministar Horvat koji je prije dva tjedna rekao da za stanje u Orljavi krivi upravu. Naglasimo još jednom, radi se o upravi društva koje je u stopostotnom vlasništvu države i koju je Vlada mogla smijeniti da je htjela.

 

Gotovo dva desetljeća Orljavu vodiLuka Balenović, koji je javno postao poznat 2017. godine. Tada se pisalo da je radnice zaključao u tvornicu za vrijeme posjeta tadašnje predsjedniceKolinde Grabar Kitarovićkaznionici u Požegi (1, 2). Radnice su tada govorile da su zaključane kako se predsjednici ne bi žalile na neisplatu i kašnjenje plaća dok je Balenović to demantirao navodeći kako je protokol tražio da zaključa jedna vrata na pogonu. Naime, u tvornicu se ulazi kroz Kaznionicu Požega.

 

Dvije godine kasnije, Telegram je otkrio kako je Balenović krajem 2018. otišao u mirovinu na jedan dan, zamrznuo je i vratio se na posao. Za vlasnika tvornice to očito nije bilo sporno.

 

Tvrtka je već ranije bila u predstečajnoj nagodbi kroz koju je država pokušala naći i novog vlasnika Orljave. Predstečajna je zaključena 2017. godine, a tvornica nije našla novog vlasnika čemu je, kako se navodilo, pridonijela i pozicija same tvornice koja se nalazi u krugu Kaznionice Požega.

 

Tekstilna industrija dugo je u krizi i Orljavu je, kao i druga poduzeća u toj djelatnosti dodatno prema dnu gurnula Covid kriza u kojoj su mnogima otkazivani ugovori.

 

„Sada nam na naplatu dolazelohnposlovi. Covid kriza je to ubrzala“, veli Leček. Naime, domaća tekstilna industrija uvelike se oslanja nalohnposlove, odnosno doradne poslove. Takva vrsta posla podrazumijeva pretvaranje sirovina ili poluproizvoda u proizvode više ili završne faze prerade za stranog naručitelja. U praksi to znači da će neka domaća tekstilna tvrtka za naručitelja dovršiti posao šivanja primjerice, hlača ili košulje.

 

Odnosno odradit će posao, ali na proizvodu neće biti potpis tvrtke koja ga je odradila, već one koja je posao naručila.

 

 

Kotka ide u likvidaciju

 

I dok je nad državnim poduzećem Orljava pokrenut stečajni postupak, privatizirana krapinska Kotka krenula je u postupak likvidacije, a njenih 364 radnika na burzu. Skupština dioničara Kotke je 16. lipnja donijela odluku o likvidaciji firme zbog gubitaka koji su dijelom uzrokovani Covid krizom (Jutarnji list).

 

I Kotka je, poput Orljave, od ožujka prošle godine na državnoj pomoći te joj je –što za skraćeno radno vrijeme, što za očuvanje radnih mjesta – do svibnja ove godine isplaćeno 14,15 milijuna kuna. Unatoč činjenici da je država i u toj nekadašnjoj perjanici domaće tekstilne industrije održavala radna mjesta potporama, radnici će ostati bez posla.

 

Prema podacima Sindikata TOKGH u slučaju Kotke postoji mogućnost zapošljavanja 70 radnika nakon likvidacije prema planovima vlasnika. Otkazi radnicima trebali bi stići do kraja ovog tjedna, a pitanje je hoće li tvrtka ispuniti sve obaveze prema njima. Naime, Radničko vijeće nije dalo suglasnost na plan likvidacije jer poslodavac nije uključio sve obaveze prema radnicima poput otpremnina, otkaznih rokova, neiskorištenog godišnjeg odmora.

 

„Usmeno je rečeno da će ta radnička potraživanja biti uključena u poslovno uvjetovane otkaze“, veli Leček, nadajući se da će to poslodavac doista i realizirati.

 

Prema Godišnjem izvješću o stanju društva za 2020. godinu, Kotka je zadnji investicijski ciklus provela prije dvije godine investirajući preko 880 tisuća eura u strojeve, opremu i organizaciju što je trebalo osigurati tržišnu konkurentnost te daljnji investicijski razvoj. Prvi rezultati investicija bili su vidljivi 2019. godine „u kvaliteti proizvodnje kroz smanjenje popravaka, tako i kroz energetsku učinkovitost i manje održavanje strojeva i opreme što sve direktno utječe na troškove“.

 

Međutim, epidemija uzrokovana novim koronavirusom sve je poremetila. Kotka u poslovnom izvještaju navodi kako je njihova komercijalna snaga bila oslanjanje na više kupaca.

 

„Time smo rizik zaposlenosti svodili na minimum“, navode. No u uvjetima pandemije, 70 posto kapaciteta im je otkazano dok se „ostatak zapošljava od samo jednog kupca i to čini 25 posto zaposlenja“. To je, kako navode u Kotki, već kratkoročno neodrživo „koliko god potpore za skraćeno radno vrijeme pokrivaju dio troškova“, ali je ostale troškove potrebno „pokriti zaposlenjem kojeg nemamo“.

 

 

Svaki dan bez posla ostaje 57 tekstilnih radnika

 

Od početka 1990-ih, kada je u tekstilnoj industriji radilo 83 tisuće radnika, do danas je izgubljeno oko tri četvrtine radnih mjesta. Radnice Orljave i Kotke će nažalost ući u statistiku propadanja domaće tekstile industrije, a bojazan je sindikata da će u toj djelatnosti biti još otkaza koji su posljedica još uvijek aktualne zdravstvene krize koja se snažno odrazila i na gospodarstvo.

 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (Statistika u nizu, Zaposleni prema djelatnostima) na kraju svibnja 2021. u tekstilu (proizvodnji tekstila, proizvodnji odjeće i proizvodnji kože i srodnih proizvoda) je radilo 19 180 radnika. Usporedi li se taj podatak s prosjekom 2020. godine ispada da je u prvih pet mjeseci 2021. godine tekstilna industrija izgubila 5 344 radnika. Svakog radnog dana od početka ove godine u tekstilu je bez posla prosječno ostajalo 57 radnika.

 

Ti će podaci biti još porazniji kada u statistiku uđu radnici Orljave i Kotke. Pitanje je, međutim, hoće li te dvije tvrtke ostati usamljene ili one nagovješćuju novi krug “restrukturiranja” tekstilne industrije.

 

 

Zašto propada tekstilna industrija u Hrvatskoj

 

Prvo veće restrukturiranje domaće tekstilne industrije zbilo se ’90-tih godina nakon raspada Jugoslavije te rata koji je ostavilo posljedice i na taj sektor. Osim što je došlo do znatnog smanjenja tržišta, na industriju je utjecaja imala i ekonomska, ali i politička destabilizacija zemlje. Uslijedila je i pretvorba i privatizacija nekadašnjih društvenih poduzeća koja je dovela do cjepkanja, ali i gašenja tvrtki.

 

Novi tržišni uvjeti tražili su nove poslove te su se tvrtke okrenule doradnim poslovima za strane naručitelje. No s porastom plaća i otvaranjem tržišta Srednje i Istočne Europe s nižom cijenom rada, poslovi su se iz Hrvatske preselili u Rumunjsku, Češku, Mađarsku, Poljsku. Broj zaposlenih se od 1990. do 2000. godine, do kada je uglavnom dovršena privatizacija, u tom sektoru prepolovio (1, 2).

 

U to vrijeme tržište je već liberalizirano te se tekstilna industrija cijele Europe počinje suočavati s jeftinijom konkurencijom iz Kine, a potom i Šri Lanke, Kambodže, Indije, Vijetnama, Bangladeša…

 

Te su zemlje godinama vodeći proizvođači u tekstilnoj industriji, a njihovoj niskoj cijeni izgrađenoj na mizernim nadnicama i teškim uvjetima rada nije moguće konkurirati. O uvjetima rada u tim zemljama progovara se uglavnom tek kada se dogode nesreće poput urušavanja osmerokatnice Rana Plaze u Bangladešu sredinom travnja 2013. godine. U toj je katastrofalnoj nesreći poginulo 1134 tekstilnih radnika koji su u nemogućim uvjetima, kao podizvođači, radili za poznate svjetske brendove.

 

I globalna ekonomska kriza iz 2008. godine imala je snažan utjecaj na Hrvatsko gospodarstvo pa time i tekstilnu industriju. Od 2008. do 2014. godine gospodarstvo je u Hrvatskoj realno palo 12,6 posto, a izgubljeno je preko 200 tisuća radnih mjesta. U tekstilu je u tom periodu broj zaposlenih s 35,7 tisuća pao na 27 tisuća radnika. U toj je krizi 2010. godine, npr. ugašena tvornica Kamensko dok je Pamučna industrija Duga Resa prodana. Ta je tvornica od 2002. bila u stečaju, u tom je postupku i prodana, ali je 2015. godine u potpunosti zatvorena.

 

Broj radnika u tekstilnoj industriji nastavio je padati i nakon što se gospodarstvo počelo oporavljati. Danas je broj zaposlenih u proizvodnji tekstila, odjeće te kože i srodnih proizvoda pao ispod 20 tisuća. A iako u sindikatima izražavaju zabrinutost da Orljava i Kotka neće biti jedine tvrtke u kojima će se otpuštati, vide i tračak svjetla. Tako Leček ističe kako je Covid kriza kompanije potakla na vraćanje proizvodnje u Europu.

 

“Možda je ovaj Covid na neki način i pozitiva jer se, ipak, dio proizvodnje vraća u Europu. Pojedini brendovi su definitivno svoju proizvodnju ili dio proizvodnje bazirali u Europi jer su se i kupci počeli drugačije ponašati i traže robu iz EU”, veli Leček dodajući da je to malo, ali je sam početak trenda dobar.