Zakopana lista poslodavaca koji zapošljavaju na crno

Tako otprilike i Vlada – ništa, ni kljun, ni nogice ni krilca – iako su najavljivali veliku borbu protiv poslodavaca koji nezakonito zapošljavaju radnike.

Prije dvije godine na snagu je stupio Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada koji, među ostalim, predviđa više kazne za poslodavce, automatsku prijavu radnika na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, priznavanje staža radnika šest mjeseci unatrag, osim ako inspekcija nedvojbeno ne utvrdi kada je radnik počeo raditi kod poslodavca, ali i objavu „crne“ i „bijele“ liste poslodavaca.

Resorno Ministarstvo rada „bojkotiralo“ je zakonske odredbe i, kao što smo ranije pisali, dobrano kasnilo s donošenjem podzakonskog akta kojim se uređuje javna objava poslodavaca koji nezakonito zapošljavaju, ali i onih koji posluju u skladu sa zakonskim odredbama, prema nalazima Državnog inspektorata. Napokon, u prosincu prošle godine Marin Piletić, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donio je Pravilnik o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Time su svi uvjeti za objavu „crne” i bijele“ liste poslodavaca ispunjeni.

Na crnoj listi 115 osoba

Ministarstvo rada u travnju je po prvi puta objavilo listu poslodavaca koji radnike zapošljavaju nezakonito, a 17. svibnja ove godine lista je nadopunjena. Resorno ministarstvo formalno je ispoštovalo odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, pratećeg pravilnika kao i Zakona o strancima, koji od početka 2024. godine propisuje nešto stroža pravila za zapošljavanje stranih radnika te tako, barem na papiru, stranim radnicima, mahom iz trećih zemalja, jamči sigurnije radne uvjete u Hrvatskoj.

Na „crnoj“ listi poslodavaca koji se ne drže slova zakona trenutačno se nalazi 115 pravnih i fizičkih osoba, a ako želite vidjeti tko su ti loši poslodavci dobrano ćete morati kopati po mrežnoj stranici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Liste nema na naslovnici, nema u rubrikama koje se tiču pitanja rada i zaštite na radu… Zakopana je duboko i neočekivano u rubriku pod nazivom Pristup informacijama, rubriku u kojoj ostala ministarstva uglavnom objavljuju informacije vezane uz GDPR, slobodna radna mjesta, javnu nabavu, zakonske odredbe.

U redu. Forma je zadovoljena. Lista poslodavaca koji nezakonito zapošljavaju postoji. Istina, i resorno ministarstvo je, kao i poslodavci koji su se oštro protivili „prokazivanju“ loših među njima, pokušava učiniti što nedostupnijom. Ali, to nije sve.

Nepotpuni podaci

Zakašnjeli Pravilnik koji prati Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada jasno i nedvosmisleno propisuje koji se podaci javno objavljuju. Ministarstvo rada, odredbe tog pravilnika ignorira. Tako popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sadrži samo tri podatka – naziv poslodavca, njegov OIB ili matični broj te adresu.

Pravilnik propisuje kako osim tih podataka, javno dostupan treba biti i podatak o datumu provedenog inspekcijskog nadzora, opis nepravilnosti zbog koje je poslodavac upisan u evidenciju, kao i datum upisa u evidenciju.

Zašto je to bitno? Jednostavno, jer prema zakonskim odredbama poslodavac na crnoj listi ostaje šest godina. Osim toga, takav poslodavac ne može zaposliti stranog radnika.

S liste se briše „nakon proteka razdoblja od šest godina od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno ranije ako se u posebnom postupku uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenoga rada utvrđena zapisnikom“. Iznimno od toga, kako se navodi, s mrežnih stranica ministarstva neće se ukloniti podaci o poslodavcu protiv kojega je doneseno rješenje prema propisu o suzbijanju neprijavljenoga rada koje je postalo pravomoćno, a u provedenom sudskom postupku je optužba protiv poslodavca odbačena ili je odbijena iz razloga zastare prekršajnog postupka ili je donesena odluka na temelju načela prema kojem se u istoj stvari ne smije suditi ni odlučivati niti pokretati postupak drugi put.

Unatoč odredbama Pravilnika kojim se propisuju podaci za javnu objavu, na naš upit iz Ministarstva rada navode kratko kako se „datum utvrđene nepravilnosti javno ne objavljuje“. Na dodatni upit, u kojem smo ukazali na članak Pravilnika kojim se propisuju podaci koji trebaju biti javno objavljeni, iz Ministarstva su nam odgovorili kako objavljuju „podatke nakon dostavljene obavijesti nadležnog inspekcijskog tijela i ne raspolažu traženim podacima vezanim uz same nadzore“.

Članak 2. Pravilnika navodi kako evidencija poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sadrži iduće podatke: naznaku da se evidencija vodi na temelju zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru i utvrđivanju postojanja neprijavljenog rada; ime i prezime poslodavca fizičke osobe odnosno tvrtku pravne osobe poslodavca; sjedište poslodavca; osobni identifikacijski broj (u daljnjem tekstu: OIB) poslodavca pravne osobe, OIB poslodavca fizičke osobe te matični broj obrta (u daljnjem tekstu: MBO) ako je subjekt upisa obrtnik; datum provedenog inspekcijskog nadzora; opis nepravilnosti zbog koje je poslodavac upisan u evidenciju; datum upisa podatka u evidenciju.

Isti taj Pravilnik u članku 6. navodi kako se u evidenciju upisuju podaci iz članka 2.  (stavka 1. koji se odnosi na prekršitelje zakona i stavka 2. koji se odnosi na poslodavce koji ne krše zakon) te se „objavljuju na mrežnim stranicama ministarstva najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja obavijesti“ nadležnog inspektorata.

Osim toga, upis u evidenciju obavlja se prema redoslijedu zaprimanja obavijesti nadležnog inspektorata.

Pravilnik navodi i kako „prilikom unosa podataka u evidencije, pogreške u imenima i brojevima, očite pogreške u pisanju, odnosno nesuglasnosti između podataka u dostavljenim obavijestima i podataka u sudskom ili obrtnom registru može ispraviti nadležni službenik ministarstva bez odgode i u svako doba“.

Resorno ministarstvo, dakle, ne poštuje Pravilnik koji je samo donijelo i javno ne objavljuje sve propisane podatke o poslodavcima koji nezakonito zapošljavaju radnike. Osim toga, krnji popis poslodavaca zakopali su na svojim mrežnim stranicama.

Odgovor Državnog inspektorata

Iako u resornom ministarstvu navode kako ne raspolažu određenim podacima, čini se da to nije tako. Državni inspektorat, naime, na naš upit koje točno podatke prikuplja i dostavlja Ministarstvu sa svrhom objave „crne“ i „bijele“  liste jasno odgovara:

„Nadležni inspektori rada Državnog inspektorata postupaju u skladu s odredbama Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada te ministarstvu nadležnom za rad dostavljaju podatke propisane navedenim Pravilnikom“.

Iz toga proizlazi da resorno ministarstvo ima sve podatke koje mu je prema Pravilniku Državni inspektorat dužan dostaviti, ali te podatke ne objavljuje iako ih prema Zakonu i Pravilniku treba objaviti.

Tako je „crna lista“ poslodavaca koji krše zakon i zapošljavaju nelegalno, krnja. Kako se svi podaci ne objavljuju, tako je moguće i da neki poslodavac s liste „ispadne“ i prije isteka roka od šest godina, unatoč jasnim zakonskim odredbama koje je praktično nemoguće kontrolirati jer je Ministarstvo rada odlučilo na skrivenu listu prekršitelja zakona unijeti svega tri opća podatka.

„Bijela lista“ poslodavaca, pritom, uopće nije formirana. Poslodavci koji posluju zakonito, prema propisanim pravilima, trebaju dati suglasnost za objavu njihovih podataka. Zanimalo nas je i zbog čega nije objavljena lista poslodavaca kod kojih nisu utvrđeni prekršaji, odnosno postoje li takvi poslodavci ili ne te koliko ih je odbilo dati suglasnost za objavu podataka, ali odgovor na ta pitanja nismo dobili.

I tako se borba protiv rada na crno svela na – ništa, ni kljun, ni nogice ni krilca.