Pravo na štrajk je Ustavom i zakonom zajamčeno pravo. Sukladno članku 205. Zakona o radu NN (93/14) pravo na organiziranje i provođenje štrajka imaju sindikati sa svrhom promicanja i zaštite gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova ili zbog neisplate plaće, dijela plaće odnosno naknade plaće ako nisu isplaćene do dana dospijeća.
Jedna od pretpostavki za organiziranje zakonitog štrajka prema Zakonu o radu je provođenje postupka mirenja, kao alternativnog, izvansudskog načina rješavanja radnih sporova koji mogu rezultirati štrajkom. Tako je člankom 205. stavkom 4. Zakona o radu određeno da se štrajk ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja kada je takav postupak predviđen Zakonom o radu, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele.
Dakle, ako bi stranke u sporu imale ugovoren neki drugi način rješavanja kolektivnih radnih sporova, u slučaju spora primjenjivat će se upravo taj, dogovoreni, postupak.
Člankom 205. stavkom 5. Zakona o radu određeno je da se štrajk solidarnosti smije započeti bez provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka roka od dva dana od dana početka štrajka u čiju se potporu organizira.
Mirenje provodi osoba (miritelj) koju stranke u sporu izaberu s liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće ili koju sporazumno odrede. Stranke u sporu mogu se sporazumjeti da mirenje provodi osoba koja nije na listi miritelja utvrđenoj od strane Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Gospodarsko-socijalno vijeće je na sjednici održanoj dana 25. studenoga 2011. godine donijelo Odluku kojom se utvrđuje lista miritelja Gospodarsko-socijalnog vijeća za kolektivne radne sporove (NN 146/11), a kojom je utvrđena lista miritelja na nacionalnoj razini po županijama.
Način izbora miritelja, provođenje postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima i obavljanje organizacijskih, stručnih i administrativnih poslova za potrebe tog postupka uređeno je Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima (NN 130/15) koji je donijelo Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, a sukladno članku 207. stavku 3. Zakona o radu. Postupak mirenja koji je uređen navedenim Pravilnikom provodi se u slučaju kolektivnog radnog spora u kojem je postupak mirenja obvezan prije pokretanja štrajka ili drugog oblika industrijske akcije i ako nije ugovoren neki drugi način rješavanja kolektivnih radnih sporova.
Postupak mirenja određen Zakonom o radu i Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima mora se dovršiti u roku od pet dana od dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću, ili ako GSV nije osnovan ili je prestao s radom, ministarstvu ili uredu državne uprave u županiji nadležnom za poslove rada, odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada, osim ako stranke u sporu postignu sporazum o drugom roku za okončanje toga postupka.
Sporazum stranaka o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije, ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, ako ga potpišu sindikati koji u sporu imaju kvalificiranu većinu, u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/14, 26/15). Ako su navedeni sporazum potpisali sindikati u sporu koji u svom članstvu nemaju kvalificiranu većinu u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti, njegovim potpisivanjem započinje postupak pregovora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti.
Troškove i nagradu jednog miritelja s liste miritelja koju utvrđuje GSV, za najviše pet održanih sastanaka snosi ministarstvo, a ako postupak mirenja nije okončan niti nakon pet održanih sastanaka, daljnje troškove miritelja snosit će stranke u sporu.
Administrativne poslove vezane uz provođenje postupka mirenja provedenih u skladu s Pravilnikom obavlja ministarstvo.