Budućnost rada do 2030. u Hrvatskoj – predmet rasprava na Središnjem odboru NHS-a

Digitalne tehnologije i automatizacija

Digitalne tehnologije uvode automatizaciju i inovacije te stvaraju pozitivne koristi u svakoj industriji od digitalne transformacije poslovanja i automatizacije procesa, do ubrzavanja poslovanja, podizanja kvalitete i rasta produktivnosti te mnogih drugih promjena. No, s druge strane tu su i rizici koji nastaju uvođenjem umjetne inteligencije u proizvodnju i usluge odnosno radne odnose u njima.

Razvoj prirodnog jezika, robotike i automatizacije vozila, računalni vid, kognitivni agenti odnosno strojno učenje donijeti će mnoge promjene u svijet rada. COVID je posebno ubrzao ove procese posebno u području digitalizacije. Za vrijeme COVID-a digitalizacija posebno u području komunikacije otišla je u ekstrem, sada se dijelom vratila, ali mnoge promjene ostaju i to će biti novo normalno (prodaja digitalnim kanalima, smanjenje putovanja i promjena poslovnih modela, sastanaka i komunikacije, nestalnost radnih odnosa, rad od kuće sa svojim širokim spektrom utjecaja od veće fleksibilnosti do promjena na području tržišta nekretnina, promjene u globalnim lancima opskrbe…). U Hrvatskoj će u narednom razdoblju biti od utjecaja rast prihoda, ulaganje u tehnologije i infrastrukturu, rast razine obrazovanja, energetika i svakako starenje stanovništva.

Tri su aspekta koji se mijenjaju: sam rad, radna snaga i mjesto rada.

Koji se mogu poslovi izgubiti zbog automatizacije, a koji stvoriti? Utjecaj se može predvidjeti kada se vidi koje vještine i zadatke nosi pojedini posao odnosno zanimanje i u kojoj mjeri te sposobnosti može zamijeniti automatizacija. Naravno, nije važan samo potencijal zamijene automatizacijom, nego i koliko je moguć taj proces promjene, postoje li praktična rješenja, koliko su dostupna, te koliko koštaju  ta rješenja, odnosno koliko automatizacija nosi koristi poslodavcu u odnosu na troškove. Ovdje je vrlo važan odnos cijene rada i cijene uvođenja automatizacije. Tamo gdje je iznimno jeftin i dostupan rad nema tolike koristi niti nahođenja prema automatizaciji, dok je taj trend puno veći gdje je rad skup uz malu dostupnost slobodnih radnika. Naravno, automatizacija može nositi ili odnositi određene druge benefite kao što je preciznost, manji broj pogrešaka, brzina i slično. Na kraju, tu je pitanje društvene i zakonodavne prihvatljivosti uvođenja određenih automatizacija (npr. samo-vozeći automobili, humanoidni roboti…).

Gdje se očekuje najviše promjena

Oko 54% radnih sati u Hrvatskoj troši se na ponavljajuće aktivnosti, a njih je najlakše automatizirati, trenutno je potencijal da se od toga automatizira 69%. Po sektorima automatizacija ima najveći potencijal u proizvodnji oko 63%, dok je to u obrazovanju oko 24%, a potencijal se kreće oko 40-50% u prosjeku u svim djelatnostima. Hrvatski potencijal automatizacije je jedan od najvećih u Europi, oko 49%, a to je stoga što su neke već izvršile određenu razinu automatizacije. Očekuje se da će RH do 2030. automatizirati 22% od sada postojećih radnih sati. Najveća automatizacija i ukidanje radnih mjesta predviđa se u proizvodnji, veleprodaji, administraciji, uslugama smještaja, graditeljstvu, prijevozu i skladištenju. Od samih zanimanja predviđa se najveći pad u uredskim poslovima, proizvodnji, prodaji i službi za korisnike, pripremanju hrane, građevinskim poslovima, a najmanje će biti pada u poslovima kao što su zdravstveni radnici i menadžeri.

Stvarne promjene koje se očekuju u Hrvatskoj je gašenje 260 tisuća radnih mjesta, ali i stvaranje 240 tisuća radnih mjesta u koje ulazi i oko 100 radnih mjesta koja će nastati stvaranjem novih zanimanja a koja trenutno nisu u potpunosti ni poznata. U Hrvatskoj se očekuje pad sa 1,54 milijuna na 1,43 milijuna zaposlenih, pri čemi ustvari posebno sa smanjenjem broja ljudi generalni problem nezaposlenosti neće biti toliko istaknut. No, problem će biti u tome što će nastati velik broj poslova za koje dovoljan broj ljudi neće biti obrazovan ni osposobljen. Rasti će broj radnih mjesta u zdravstvu i socijalnoj skrbi, zatim u umjetnosti zabave i rekreacije, a slijede financije i osiguranje te manje građevinarstvo. Najveći gubitci se očekuju u administraciji i uredskim poslovima, prijevozu i skladištenju, proizvodnji i veleprodaji. Po stupnju obrazovanja očekuje se porast potražnja zaposlenih  s visokim obrazovanjem, dok se u ostalim strukturama obrazovanja očekuje pad i stagnacija.

Očekuje se da će 140.000 odnosno 10% ljudi u Hrvatskoj morati promijeniti zanimanje da bi ostali zaposleni. Najviše će zanimanja trebati mijenjati uredski službenici (12.000), knjigovođe,  računovođe i revizori (11.000), radnici u proizvodnji (5.000), službenici u nabavi (4.000), alatničari (4.000), konobari (4.000), maloprodajno osoblje (3.000), blagajnici (3.000).

Tražene vještine koje će se trebati mijenjati stoje tako da će fizičke vještine pasti u potražnji za 2%, niže i srednje kognitivne će pasti za 3%, više kognitivne će ostati na istoj razini traženosti, a za 3% će se povećati socio-emocionalne kao i tehnološke vještine.

Što učiniti

Svakako poslodavci odnosno tvrtke, pa i udruge uključujući i sindikate, trebaju imati ideju kako će izgledati za 10 godina i kakve će im vještine trebati. U tu svrhu trebaju pokretati programe obuke i prekvalifikacije. Očekuje se i da će organizacijski ljudi biti više timski organizirani te da će im uloge biti šire i manje kruto podijeljene. Javne ustanove trebaju odrediti prioritete i strategije za cijelu zemlju, ali i s posebnim naglaskom na pojedine regije. Obrazovne ustanove trebaju imati puno brži i fleksibilniji sustav preobrazbe s naglaskom na ono što je potrebno i što će biti potrebno poslodavcima, a ne na ono što je ranije propisano. Tu treba poboljšati i doživljaj učenja te posebno staviti naglasak na cjeloživotno učenje koje se razlikuje od onog koje se prima početno u sustavu školstva, jer se to kasnije obrazovanje provodi s obzirom na već stečena znanja naglasak na primjere iz prakse. Na svakom pojedincu je također da obrati pažnju na vlastito učenje i razvoj s naglaskom na cjeloživotno obrazovanje i razvoj socijalnih i emocionalnih vještina koje će biti vrlo važne.

Izvor: https://www.sgim.hr/buducnosti-rada-do-2030-u-hrvatskoj-predmet-rasprava-sredisnjeg-odbora-nhs-a/5792/