Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata
SLOBODNA DALMACIJA
Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata.
Još u kolovozu drastično su skočile cijene hrane. Ulje smo tako plaćali 17,4 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Povrće je bilo skuplje 8,5 posto, a mlijeko sir i jaja 3,8 posto. Već se neko vrijeme prilično otvoreno govori i o poskupljenju struje i plina. Veliki skok zabilježile su i cijene goriva. Dizel je probio povijesni rekord i probio granicu od 11 kuna po litri.
Cijene divljaju i u Europi. Njemačka je u rujnu zabilježila inflaciju od 4,1 posto, najvišu u posljednjih 28 godina. I tu su inflaciju generirali poskupljenje hrane i energenata.
Priča je, dakle, globalna. A njoj je, pojašnjava predsjednik Hrvatskog društva ekonomista prof. dr. Ljubo Jurčić, kumovala – korona.
UMJETNE NESTAŠICE
- Inflacija kojoj svjedočimo jedna je od posljedica zatvaranja i pandemije. Tijekom lockdowna bili su prekinuti lanci opskrbe, svugdje je pala proizvodnja i sada kad se sve ponovno počelo otvarati nema dovoljno sirovina i repromaterijala da popuni kapacitete proizvodnje koji su se svuda pokrenuli. Kako je potražnja za materijalom velika, dobavljači su dignuli cijenu.
Na inflaciju je utjecao i rast cijena prijevoza. Prijevoznici u idućih mjesec dana moraju prevesti količinu robe koju su prevozili u šest mjeseci, a cijena prijevoza od Azije do Europe je danas pet do šest puta viša nego je bila prije pandemije – pojašnjava Jurčić. Navodeći da je prije kontejner na toj relaciji koštao dvije tisuće dolara, a sada mu je cijena preko 10 tisuća dolara.
Na inflaciju su, navodi on, utjecale i klimatske promjene – suša i poplave – koje su dovele do manjka hrane.
- Bogata tržišta mogu platiti više da dođu do robe i zato su dobavljači dignuli cijene. U čitavu priču uključili su se i špekulanti, radeći umjetnu nestašicu određenih roba kako bi je mogli prodati robu po višoj cijeni – naglašava Jurčić.
Ipak, ima i dobrih vijesti. Ovaj makroekonomist ocjenjuje da će – ako ne bude novih zatvaranja – inflacija u zadnjem kvartalu ove godine porasti 3 ili 4 posto. No i da će se, kako se opskrbni lanci budu normalizirali, u 2022. vratiti na razinu do dva posto.
I cijene energenata rastu. U doba kada svi pogoni rade sa 100 posto kapaciteta, svi pokušavaju riješiti zaostatke i uhvatiti korak.
- Rastu cijene sirove nafte, što je dosta uobičajeno prije svake zime i to nije ništa dramatično. Međutim ono što zabrinjava jest psihoza oko ugljikovodika i fosilnih goriva, kao i činjenica da smo očito prerano krenuli u penaliziranje CO2.
Danas imamo enorman skok cijena CO2 certifikata. Tu se po meni krije neka sumnjiva radnja. Certifikat je relativno novi, s njim se trguje na burzama i on je postao neka vrsta energetskog bitcoina kojim se kupuju prava na CO2 bez da je jasan put kuda taj novac ide i na koji se način on iskorištava za smanjenje emisije CO2 – upozorava Davor Štern, naftni stručnjak i bivši ministar gospodarstva.
POVRATAK UGLJENU
Certifikat, prema njegovim riječima, može izdati praktički svatko. A certifikat koji prije nije postojao, naglašava Štern, utječe na trošak naftnih kompanija i rafinerija te dodatno opterećuje cijenu derivata.
- Svi smo za čisti zrak i održivost na Zemlji, ali to ipak treba biti bolje organizirano. Tu je postojala stihija, možda čak i panika na nivou EU. Istovremeno, obnovljivi izvori energije još uvijek nisu postali alternativa.
Njemačka je ugasila nuklearke i sada raspravlja hoće ti ih zamijeniti plinom ili će se vratiti ugljenu. Poljaci neće odustati od ugljena…Budućnost ugljikovodika je neizvjesna, jer ako će neke zemlje zabraniti promet dizelašima 2035., onda je logično da ni kompanije više ne ulažu u taj segment jer očekuju smanjenje potražnje. Na tržištu vlada psihoza kojom se teško upravlja i nemoguće je ništa planirati ni predviđati jer je to, bojim se, izbjeglo kontroli – ističe Štern.
Regulatorne bi se agencije, prema njegovom mišljenju, trebale dogovoriti da naprave tranziciju prema obnovljivim izvorima energije i uvedu reda na ovo područje na manje komercijalan način. A ne dozvoliti da se tu ubacuju razni mešetari i izvlače profit.
Inflacije se ipak trebaju najviše bojati siromašniji građani, jer oni će na svojem kućnom proračunu najviše i osjetiti rast cijena. Tvrdi to predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
- Pribojavamo se inflacije, jer imamo neugodna iskustva iz ranijih godina, kada je ona nije bila visoka, da je i u tim uvjetima stabilnih cijena veliki dio građana imao velikih teških problema sa pokrivanjem redovitih mjesečnih troškova. U uvjetima kada inflacija raste, ti problemi samo će postati još veći – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Sever.
U Hrvatskoj je udio hrane u primanjima 27 posto, u EU je u razvijenijim zemljama do osam posto primanja.
- Kad u Hrvatskoj hrana poskupi 10 posto, to svi osjete. Uračunajmo na to i rast cijena plina i struje i dobivamo drastičan udar. Većina građana nema ekstra visoki dohodak da ta poskupljenja njime mogu kompenzirati.
SVE NA RATE
Uz to, službena statistika ne uzima u obzir i kredite koje građani plaćaju od raspoloživog dohotka, a koji također smanjuju količinu novca. U Hrvatskoj se na rate kupuje i perilica rublja kad se pokvari, i odjeća za početak školske godine, pa je raspoloživi dohodak zapravo manji od onog kojeg prikazuje službena statistika – upozorava Sever.
Što u praksi, naglašava on, znači da će uslijed inflacije siromašniji građani sa minimalnom plaćom čupati kosu, dok ona na menadžere ili zastupnike u Hrvatskom saboru neće imati tako veliki utjecaj. Na daljnji rast cijena utjecat će, uvjeren je Sever, i velika ponuda novca iz EU.
- Novaca će biti i cijene će to znati slijediti. Iz svega ovoga se nameće jedan poučak: plaće i mirovine moraju drastično rasti ako želimo da zadrže korak sa inflacijom. Šteta je jedino što se kod nas u doba kriza odlučuje potpuno suprotno. Pa se "steže remen“ tamo gdje ne bi i kad ne bi trebao – zaključuje Sever.
