Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

Žalosna je činjenica da se tako i odjek sutrašnjeg Dana svodi tek na formu i prigodne poruke. A od prekosutra sve ide po starom. I tako do nagodinu, do sljedeće prigode. Oxfam je tradicionalno u siječnju ove godine, uoči početka Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, objavio svoju studiju o nejednakoj raspodjeli globalnog bogatstva. Iz studije se jasno vidi kako se stanje u svijetu pogoršava. I tako iz godine u godinu. U izvještaju uz ostalo stoji kako je tisuću najbogatijih ljudi svijeta za samo devet mjeseci nadoknadilo gubitke nastale zbog korona krize, a najsiromašnijima će trebati više od desetljeća da se oporave od posljedica te pandemije. Dalje stoji kako se kapital desetero ljudi koji su u prosincu 2019. godine bili najbogatiji na svijetu, od veljače 2020. godine, unatoč pandemiji, povećao za pola bilijuna američkih dolara, na 1,12 bilijuna dolara. Navodi se kako bi već samo taj novac bio i više nego dovoljan za cijepljenje cjelokupne svjetske populacije protiv COVID 19 bolesti i osiguranje da zbog pandemije ne osiromaši nitko u svijetu. Uz to, Svjetska banka je upozorila kako bi 2030. godine više ljudi u svijetu moglo živjeti u siromaštvu nego prije korone. Oxfam zbog svega toga traži demokratizaciju gospodarstva te snažniju potporu siromašnima i usmjeravanje gospodarstva ka općem dobru.

Ovom prigodom navodimo i neke pokazatelje za Hrvatsku. U 2020. godini stopa rizika od siromaštva iznosila je 18,3%, osoba u riziku od siromaštva bilo je 23,2%, osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji bilo je 6,9%. Neto minimalna plaća iznosi za 2021. godinu 3.400,00 kn, prosječna neto plaća u srpnju iznosila je 7.046,00 kn, a medijalna 6.000,00 kn. Udio troška hrane i bezalkoholnih pića u mjesečnim troškovima kućanstva, prema podatcima DZS-a, iznosi 27,2%, a stanovanja 17,7%. Prosjek EU kod hrane i bezalkoholnih pića, prema podatcima Eurostata, iznosi 13%, a stanovanja 23,5% (ponajprije zbog skupljih struje i plina). Prosječno hrvatsko kućanstvo od redovitih prihoda može pokriti tek tri četvrtine redovitih rashoda. Većina je kućanstava prisiljena drastično štedjeti i prenamjenjivati sredstva unutar raspoloživih te se i zaduživati.

Kad je riječ o izvanrednim troškovima kućanstva kao što su vjenčanja u obitelji, krstitke, školska i akademska godina, bolest ili smrt u obitelji, to samo traži nova zaduženja. A podatci pokazuju kako je u lipnju 2021. godine kreditna zaduženost građana narasla na 138,9 milijardi kuna, što je za 4,2 milijarde više nego godinu prije. Eurostatovi podatci ukazuju kako si u 2019. godini čak 19,1% onih čiji je prihod ispod 60% medijana nisu mogli priuštiti odgovarajuće grijati dom u kojem žive. A podatci Europskog sindikalnog instituta pokazuju kako je Hrvatska sa 16,5% rasta od 2009. godine naovamo imala najveći rast nemogućnosti grijanja u toj populaciji  na razini cijele EU. U Hrvatskoj je siromašno 5,1% onih koji su zaposleni. Na udaru siromaštva su nezaposleni, staračka kućanstva (posebno u ruralnim područjima), obitelji s više djece, jednoroditeljska kućanstva kao i jednočlana kućanstva, kućanstva s minimalnom plaćom te većina umirovljenika. Prosječna mirovina u 2020. godini iznosila je 2.537,15 kn, a dužnosnička 10.016,56 kn. To upućuje kako u mirovini prosječan zastupnik u Hrvatskom saboru, član vlade, sudac Ustavnoga suda i Glavni državni revizor „vrijede“ četiri (3,99) puta više od prosječnog umirovljenika. U jednočlanom kućanstvu prednjači siromaštvo žena sa 50,4%.

Uz sve navedene podatke nužno je napomenuti da rastuće cijene, kako hrane tako i energenata te nastavno i svega ostaloga, predstavljaju dodatni udar na već ionako snažno uzdrmane i teško održive kućne proračune. A kraj tome se još ne nazire. Hrvatska se polako, ali sigurno pretvorila u zemlju iz koje se „bježi“ u potrazi za boljim, zemlju nestabilnih i nesigurnih poslova (sa velikim udjelom poslova niže dodane vrijednosti) i malih plaća. Podatci govore kako, upravo zbog nestabilnih i nesigurnih poslova i malih plaća, čak 77% mladih još živi s roditeljima u roditeljskom domu. Ovogodišnji popis stanovništva zasigurno će pokazati kako je Hrvatska značajno osiromašena i u broju stanovnika. Sve se manje djece rađa, sve veći broj mladih napušta Hrvatsku u potrazi za boljim, pogotovo visokoobrazovanih. Od plaća koje se u Hrvatskoj nude veliki dio radnika ne može živjeti, a kamoli osamostaliti se, napustiti roditeljski dom, zasnovati obitelj, izroditi djecu. Na njihova mjesta dolaze stranci iz onih dijelova svijeta gdje su bijeda, očaj i beznađe još i veći. Zato u Hrvatskoj trebamo puno veću sigurnost zapošljavanja, puno sigurnije i stabilnije poslove s većom dodanom vrijednosti i plaće od kojih se može dostojno živjeti, a ne životariti. U tome su važni alati drukčiji, manje na radnikovu štetu fleksibilan Zakon o radu i visoko zastupljeno kolektivno pregovaranje.

Stabilni i sigurni poslovi, poslovi visoke dodane vrijednosti, daleko veće minimalne i sve druge plaće i veće mirovine jedine su „ prave putovnice“ za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti. Bez svega toga i na ovaj Međunarodni dan borbe protiv siromaštva možemo samo tužno i ozlojeđeno ustvrditi kako je Hrvatska sve više raslojena siromašna zemlja još siromašnijih građana.

I na kraju, zapitajmo političare svih boja i opredjeljenja koliko u svojoj svakodnevnoj trci za popularnošću imaju razumijevanja i suosjećanja za sve one koji su im dali ili nisu potporu za obnašanje dužnosti, za sve koji su u potrebi, siromašne, bolesne, same, socijalno isključene? Koliko suosjećanja za sve njih imaju poslodavci i bogati u svojoj svakodnevnoj trci za zaradom i profitom? Koliko suosjećajnosti imamo i pokazujemo svi mi u svojoj svakodnevnoj trci za preživljavanjem? Imamo li pravo, svatko iz svojih razloga i opravdanja, odustati od čovjeka koji nas treba, samo ga zaobići i nastaviti svojim putem kao da toga čovjeka niti nema, da ne postoji i ne treba našu potporu, razumijevanje i našu blizinu?

Predsjednik

Krešimir Sever