NHS - nužno povećanje minimalne plaće
NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su danas ministru rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i ministru financija dopis u kojemu traže žurno pokretanje razgovora o iznosu minimalne plaće za 2026. godinu. U nastavku prenosimo cjelovit tekst dopisa:
Iako Hrvatska bilježi makroekonomski rast, niske kamatne stope, rekordne dobiti poduzetnika i stabilne fiskalne pokazatelje, ta se ekonomska slika ne pretače u životnu realnost većine zaposlenih. Naprotiv, razlika između profita kapitala i životnog standarda radnika postaje sve veća, a posebice kada govorimo o radnicima koji primaju minimalnu plaću.
Minimalna bruto plaća za 2025. godinu određena je u iznosu od 970 eura. U obrazloženju Uredbe o visini minimalne plaće za 2025. godinu, Vlada RH istaknula je da se pri određivanju novog iznosa vodilo načelima iz Direktive (EU) 2022/2041 o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, te se „kao indikativna vrijednost minimalne plaće koja se smatra primjerenom smatra 50% prosječne bruto plaće odnosno 60% medijalne bruto plaće“. Međutim, udio minimalne bruto plaće u prosječnoj bruto plaći počeo je padati u veljači 2025. godine, a u medijalnoj već u siječnju 2025. godine. Prema posljednjem podatku o prosječnoj bruto plaći (svibanj 2025.) ona je iznosila 2.019 eura, dok je medijalna bruto plaća bila 1.686 eura te je minimalna bruto plaća iznosila tek 48,04% prosječne bruto plaće i 57,53% medijalne bruto plaće, a ti omjeri će tijekom godine nastaviti padati. U Gradu Zagrebu, razina minimalne plaće dodatno gubi na vrijednosti. Udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći Grada Zagreba iznosio je svega 43,62 % u siječnju 2025. godine, 41,68 % u veljači 2025. godine, 40,25 % u ožujku 2025. godine, te 41,31 % u travnju 2025. godine. Prosječni hrvatski radnik tjedno odradi više sati u usporedbi s radnicima u drugim državama članicama EU-a, a za to dobiva manju plaću u odnosu na druge radnike.
Prema najnovijim podatcima Eurostata o trošku rada po djelatnostima za 2024. godinu, prosječni ukupni trošak rada u Hrvatskoj iznosi 16,5 eura po satu. Europski prosjek iznosi čak 33,5 eura, dvostruko više. Za usporedbu: u Njemačkoj trošak rada iznosi 43,4 eura, u Austriji 44,5 eura, u Irskoj 42,5 eura, a u Belgiji 48,2 eura po satu. Hrvatski radnik, stoga, nije samo manje plaćen, on je jedan od jeftinijih u Europskoj uniji. Ovaj podatak jasno ukazuje da se u Hrvatskoj ne provodi model održivog rasta temeljenog na ulaganjima u ljude, znanje i produktivnost, već na iscrpljivanju radne snage i niskim standardima radnog odnosa. Argument da "nema prostora za povećanje plaća" ne može stajati, jer je očito da prostora ima. Pitanje je samo tko ga želi iskoristiti, a tko sustavno održava nisku cijenu rada kako bi maksimalizirao dobit.
Prema podatcima Fine, neto dobit poduzetnika u Hrvatskoj u 2024. godini iznosila je 9,9 milijardi eura, što je porast od čak 66 % u odnosu na 2021. godinu, a prosječna neto plaća rasla je tek 38,9 %, dok je istovremeno inflacija iznosila 28,8 %, no cijene hrane porasle su za 44,7 %. Budući da su cijene hrane rasle brže od plaća, stvarna
kupovna moć građana ostala je ograničena unatoč nominalnom rastu dohotka. Ova razlika potvrđuje kako radnici nisu ravnopravno sudjelovali u raspodjeli stvorene nove vrijednosti. U isto vrijeme, podatci o rastu dobiti poduzeća u mnogim sektorima jasno pokazuju da prostora za povećanje plaća ima. Neto profitne marže i EBITDA marže bilježe rast, a broj tvrtki koje ostvaruju višak likvidnosti raste. Poslodavci sve češće koriste porezno neopterećene naknade kako bi izbjegli povećanje osnovne bruto plaće, čime izbjegavaju trajnu obvezu. Takva praksa izravno šteti radnicima jer smanjuje njihove buduće mirovine i prava iz sustava socijalne sigurnosti. Umjesto povećanja bruto plaće, sve se više koristi isplata neoporezivih primitaka. Time se stvara iluzija rasta plaća, dok realni dohodak radnika ostaje ispod razine koja bi osigurala dugoročnu ekonomsku sigurnost i pravednost i time smanjuje kreditnu sposobnost potrebnu za rješavanje stambenog pitanja. Naime, poslodavci su u 2023. godini isplatili čak 2.068.660.228,60 eura kroz neoporezive primitke, a u 2024. godini taj je iznos narastao na 2.642.530.484,43 eura, što je povećanje od 27%, dok je samo u prvih šest mjeseci 2025. godine isplaćeno 1.191.070.976,14 eura.
Prosječna neto plaća, prema podatcima Fine, kod privatnih poslodavaca u 2024. godini iznosila je svega 1.171 euro. U zemlji u kojoj cijene hrane, energenata i stanovanja stalno rastu, iznos takve plaće ne omogućuje ni osnovni stupanj financijske sigurnosti. Prema podatcima Eurostata, čak 34,7 % građana Hrvatske ne može si priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora.
U javnom prostoru često se koriste mitovi o "niskoj produktivnosti" hrvatskih radnika. Međutim, produktivnost nije samo osobina pojedinca, već je ona rezultat cijelog sustava i gradi se ulaganjima u opremu i radnike, kvalitetnom organizacijom rada i povjerenjem, a ne pritiskom na leđa onih koji su i dosad iznijeli najveći teret tranzicije i kriza. Hrvatska ne može više temeljiti gospodarski model na potplaćenoj radnoj snazi. Bruto plaće se moraju povećavati, posebno minimalna, koja mora postati stvarno dostatna za život.
Tražimo žurno sazivanje sastanka Stručnog povjerenstva za praćenje i analizu minimalne plaće kako bi se otvorila rasprava o povećanju iznosa minimalne plaće za 2026. godinu. Također, tražimo izmjenu Zakona o minimalnoj plaći s ciljem određivanja minimalne plaće dva puta godišnje. Analiza pokazuje da je udio minimalne plaće u prosječnoj i medijalnoj bruto plaći tijekom 2024. godine stalno padao. Prilikom donošenja odluke u listopadu 2023., minimalna bruto plaća za 2024. godinu činila je 51,53% prosječne i 61,09% medijalne bruto plaće za isti mjesec. Već u siječnju 2024. taj udio pada na 49,56% u prosječnoj i 59,15% u medijalnoj plaći, a negativni trend se nastavlja kroz cijelu godinu. U lipnju 2024. minimalna plaća čini tek 46,18% prosječne i 56,07% medijalne bruto plaće, dok u prosincu pada na svega 44,75% u odnosu na prosječnu i 53,88% u odnosu na medijalnu bruto plaću. Ovi pokazatelji jasno ukazuju na potrebu češćeg usklađivanja minimalne plaće kako bi se očuvala njezina realna vrijednost i zaštitio životni standard radnika s najnižim primanjima.
Istodobno, smatramo nužnim započeti razgovore o povećanju osobnog odbitka, a istovremeno vodeći računa i o održivosti prihoda jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kako se ne bi ugrozilo financiranje ključnih javnih usluga i programa uključujući subvencije u predškolskom odgoju, socijalnim uslugama, lokalnom prijevozu ili kulturnim i infrastrukturnim projektima i povećale cijene komunalnih usluga.
Predsjednik
Dražen Jović
Na znanje:
- Sredstvima javnog priopćavanja
