Povjerenik EK za zapošljavanje i socijalna prava: ‘U EU treba smanjiti razlike u plaćama‘

Schmit je nadležan za Europski socijalni program plus (ESF+) kroz koji je od 2021. do 2027. Hrvatskoj na raspolaganju 1,9 milijardi eura, iz čega se financiraju socijalne usluge, poput one za njegu starijih u ruralnim područjima "Zaželi", socijalna inkluzija, politike zapošljavanja, stjecanje vještina, edukacije, garancije za mlade i slično. Na pitanje kakvi su pak rezultati sličnog programa provođenog od 2014., a koji upravo završava, kaže da inicijalne analize pokazuju da ima mjesta za poboljšanja, što je uzeto u obzir kad se pregovaralo o novom programu, primjerice više ulaganja u unapređenje vještina na tržištu rada. Podsjeća i da je zbog krize izazvane Covidom Hrvatska bila među 19 članica koje su koristile i zajmove europskog instrumenta Sure u iznosu 1,2 milijarda eura za potporu plaća. Zahvaljujući tome su se, dodaje, održala radna mjesta i spasile kompanije koje bi inače zatvorile vrata.

Sada je u Hrvatskoj vruće pitanje nestašica radnika, a lani ih je uvezeno oko 120 tisuća, dok se hrvatski građani iseljavaju radi boljih plaća. Kako to komentirate?

- Svjestan sam toga. Sloboda kretanja ljudi je esencijalni princip EU-a, ali s druge strane, cilj je da se postigne ekonomska i socijalna konvergencija. Nitko nije na dobitku ako oni s najboljim vještinama i najviše obrazovani odlaze s jednog mjesta u EU na drugo te se bogatstvo koncentrira na nekim područjima Europe dok su druga u teškoćama i ne mogu se razvijati. To treba uravnotežiti. Kako? Kroz kohezijsku politiku i bolju redistribuciju bogatstva unutar EU, što se odnosi na ekonomski razvoj, a tome pomažu europski fondovi, investiranje u ekonomsku infrastrukturu i aktivnosti koje će ljudima omogućiti da ostanu u Hrvatskoj i imaju bolje plaće, dobre socijalne usluge i uvjete stanovanja. Mladi to traže, zato ih privlači da odu drugdje. No to nije situacija samo u Hrvatskoj nego i u Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, pa i Portugalu. Poštene plaće nisu samo fer u socijalnom smislu, nego su i ekonomski relevantne. Velike su razlike unutar EU i taj jaz u plaćama treba smanjiti.

Jasno je da Hrvatska ima dobar ekonomski potencijal i mora prilagođavati plaće, ne samo minimalnu, a za to su važni i dobri kolektivni ugovori. Koje si kompanije mogu priuštiti bolje plaće? Pa imate velike europske kompanije koje, primjerice, daju dobre plaće u Njemačkoj zbog visoke produktivnosti i tehnološkog progresa, a kad dođu u Hrvatsku, Slovačku ili Češku plaće koje isplaćuju su tri ili četiri puta niže iako je produktivnost skoro ista. Bio sam u tvornicama automobila u nekim zemljama, da ih sad ne navodim, i u pitanju je posve ista oprema, isti roboti, tvornice su nove, radnici su kvalificirani i rade dobro kao i oni drugi, a zarađuju nekoliko puta manje.

Kompanije se moraju prilagoditi i imati kolektivne ugovore koji su bliži onome što pružaju radnicima u vlastitim zemljama. Ako su troškovi života više ili manje sada svuda na istoj razini, onda se i plaće trebaju adaptirati tim troškovima života i produktivnosti koja je narasla. To je stvar i kolektivnog pregovaranja.

Hrvatska je među prvima u EU regulirala platformski rad. Jeste li s time upoznati? I kad će europska direktiva po tom pitanju?

- Pozdravljam to što je platformski rad donekle reguliran i radnici bolje zaštićeni. U nekim zemljama nisu, nego su proglašeni samozaposlenima iako zapravo nisu samozaposleni. Koliko znam, hrvatski zakon nije posve jednak onome što se predlaže u europskoj direktivi, koja bi trebala biti donijeta do kraja ove godine, ali pozitivno je da su poduzeti koraci za regulaciju. Što će na kraju biti u europskoj direktivi, vidjet ćemo, a u njoj trenutno nije razrađen sustav koji uključuje posrednike (agregatore, op.a.), kao što je to u Hrvatskoj, ali smatram da to ne bi trebalo isključiti.

Znate li za pravosudnu dramu u Zambiji koju prolazi osmero Hrvata zbog posvajanja djece iz DR Konga? Postoji li nešto što Komisija tu može učiniti ili savjetovati?

- Kad sam došao u Hrvatsku, upoznali su me s tim slučajem, ali to nije u kompetencijama Komisije. No, to je vrlo ozbiljna stvar i Hrvatska treba dobiti svaku potporu ili od Komisije, gdje je to moguće, ili od drugih članica EU kako bi se to pitanje riješilo. Primjerice, Hrvatska nema veleposlanstvo u Zambiji, a Komisija ima predstavništvo i siguran sam da će taj ured pružiti podršku koju može.

UVOZ RADNIKA U EU

"Preko ‘Talent poola‘ zaključivat ćemo emigracijske aranžmane"

Uvoz radnika iz trećih zemalja događa se u cijeloj Europskoj uniji, postavlja se pitanje načina njihova dolaska, uvjeta rada i života. Što Komisija tu radi?

- Moramo se suočiti s realnošću da je Europska unija društvo koje stari i raste nestašica radnika u svim članicama. Što učiniti? Prvo, stvoriti sistem za legalno useljavanje u EU. Drugo, naći ljude koji su obučeni za poslove koji se traže na različitim europskim tržištima rada i pripremiti ih za te poslove. Ako trebate puno kuhara, pokušajte ih naći i obučiti i prije nego što dođu u EU, to je ideja. Nazvali smo tu inicijativu "Talent pool", a podrazumijevala bi i zaključivanje emigracijskih aranžmana s trećim zemljama. Neke zemlje to već rade, ali bi to trebalo raditi i na europskoj razini. Postoji europska suradnja s brojnim zemljama i može se organizirati obuka radnika tamo uz pomoć europskog novca, a neki od njih koji to žele mogu potom doći u EU i naći posao. Nijemci to, primjerice, rade u nekim afričkim zemljama u priličnom broju. Treće, kad dođu u Europsku uniju, moramo im pomoći da postignu određenu razinu integracije u naša društva, ne smije postojati paralelno društvo. Kad dođu i dobiju posao, pristojne uvjete stanovanja, iste plaće kao i drugima. Za njih vrijede isti kolektivni ugovori i ista socijalna zaštita, ali i oni se moraju adaptirati i integrirati u naše društvo.

Imigraciju trebamo jer neki sektori više ne mogu funkcionirati, nema dovoljno ljudi koji bi se brinuli za naše starije stanovništvo, a naši mirovinski sustavi nisu dovoljno financirani zato što je omjer onih koji rade i koji primaju mirovinu u neravnoteži. Imigraciju trebamo dobro organizirati. To je ujedno i ulaganje, u obuku i socijalnu infrastrukturu.