Razotkriveni prljavi trikovi kojim se poslodavci služe: Znate li što rade sa stranim radnicima?

Koliko je zaista stranih radnika u Hrvatskoj najbolje pokazuje statistika Ministarstva unutarnjih poslova. Najnoviji podaci govore kako je u prvih šest mjeseci ove godine dozvole za boravak i rad u Hrvatskoj dobilo 112.389 stranih državljana. Samo za usporedbu, cijele prošle godine je izdano 172.499 takvih dozvola. Dakle, već sad je izdano 65 posto od ukupnog broja izdanih dozvola prošle godine.

Jagma za stranim radnicima je sve veća, jer su oni itekako zainteresirani raditi poslove u Hrvatskoj, koje su naši državljani odavno napustili, odlazeći trbuhom za kruhom u inozemstvo, praktički čineći isto što rade žitelji susjednih, srednjoazijskih, pa čak i afričkih zemalja, dolazeći u Hrvatsku. No, neki su se uplašili da bi strani radnici mogli srušiti cijenu rada u Hrvatskoj te da je poslodavcima isplativije uzeti strane radnike prije domaćih, jer ih ne moraju toliko platiti.

Rušenje cijene rada

Koliko ima istine u tome objasnio nam je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.On tvrdi kako slika o radu stranaca u Hrvatskoj nije toliko jednostavna. Ističe da strani radnici, iako nisu krivi za to, nesvjesno ruše cijene rada.

“Kada je riječ o niže plaćenim poslovima, naši ljudi odu u Njemačku ili negdje drugdje zbog toga što su i ti poslovi bolje plaćeni vani, nego u Hrvatskoj. Naši ljudi od tog novca u Hrvatskoj ne bi mogli živjeti, a za takve poslove vani ipak mogu, i tu su te razlike. Na takve poslove onda dolazi strana radna snaga koja je za taj novac u Hrvatskoj spremna raditi. Ako tako gledamo, onda je jasno da se zapravo na tome poslu ruši cijena rada. Kad ne bi bilo stranih radnika raspoloživih raditi za taj novac, u tom slučaju bi se poslodavci morali odlučiti dizati cijenu rada i platiti domicilnom stanovništvu više. Međutim, sve dok ima stranih radnika koji su spremni raditi za manju plaću, dotle oni to jednostavno nemaju potrebe raditi i onda i tu dobro zarade”, ustvrdio je Sever.

Doduše, priznao je kako plaća statistički raste i ustvrdio da je to činjenica. Prema podacimaDržavnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća za travanj iznosila je 1323 eura. No, istaknuo je da pod pojmom smanjenja cijene rada ne misli na pad plaća, već na usporavanje njihova rasta. No, s druge strane, rast plaća služi i kao motivacija našim radnicima da ostanu ovdje.

Gdje su nestali domaći radnici?

Zanimljivo, najviše radnih dozvola je tijekom ove godine izdano u sektorima turizma (38.372) i graditeljstva (36.864). Iako bi se na prvi pogled moglo reći kako je uglavnom riječ o sezonskim dozvolama, jer se ljeti najviše gradi, a i turistička sezona je na vrhuncu, to nije tako. Naime, ove je godine izdano samo 11.939 radnih dozvola za sezonske radnike, od čega na turizam otpada 11.070 dozvola.

“U pravilu, strani radnici dolaze raditi zato jer domaćih nema za neke poslove. Mi vidimo da su to poslovi koji su slabije plaćeni i za te poslove praktički gotovo da ni nema raspoložive domaće radne snage, ali jednim dijelom ih nema baš zbog toga što su slabije plaćeni poslovi. Kad netko dolazi iz sustava rada gdje je recimo mjesečna plaća 140, 160, 180 eura, a ovdje dođe praktički na plaću koja je, primjerice, 600 eura ako govorimo o neto iznosu, onda je to njima solidna plaća. Za njih je prihvatljivo raditi u gotovo neprihvatljivim uvjetima, odnosno da se odriču svega čega god mogu da bi mogli što više poslati doma obiteljima”, ustvrdio je Sever.

Dodao je da ga šokiraju izjave pojedinih poslodavaca koji tvrde da su im strani radnici skuplji, jer im moraju osigurati smještaj i obrok, dok domaćim radnicima to nisu činili. Stav u kojem se radnicima govori da, ako oni neće raditi, ima tko hoće, možda je i rezultirao velikim brojem Hrvata koji su napustili zemlju.

Trikovi poslodavaca

Naime, u proteklih 11 godina, od ulaska u Europsku uniju, prema nekim procjenama, iz Lijepe naše je iselilo oko 400.000 ljudi. Iako se vladajući hvale kako smo u posljednjih godinu dana postali useljenička zemlja, tome je kumovalo ponajprije ukidanje kvota za strane radnike 2021. godine. Sindikalist Sever smatra da je to zapravo posljedica, a ne uzrok toga što bismo do kraja ove godine mogli imati 200.000 stranih radnika.

“Ukidanje kvota je zapravo posljedica. Uzrok je bio daleko prije, kad su se kvote povisivale radi toga što su domaći radnici odlazili vani i nisu bili raspoloživi za neke poslove. Kako su kroz kvote na njihova mjesta dolazili strani radnici, tako su se zapravo i tvrtke sve više ohrabrivale držati tako neprimjerenu nisku cijenu rada i nestalne poslove jer su za to neki drugi ljudi bili spremni raditi. Onda kad se dogodilo i zapravo otvaranje hrvatskih granica prema EU, kad su zemlje koje su čak imale neka ograničenja ukinule ta ograničenja i kad se danas radnici iz Hrvatske mogu javiti na bilo koji natječaj unutar zemalja članica EU i konkurirati s bilo kojim radnikom iz domicilne zemlje, u tim uvjetima onda ni nije preostalo ništa drugo nego doista ukinuti kvote”, rekao je sindikalist i dodao da se tako otvorio prostor za nepravilnosti u zapošljavanju stranih radnika.

Naime, da bi zaposlio stranog radnika, poslodavac mora ispuniti jedan od dva uvjeta. Prvi je da se bavi zanimanjem koje je na popisu deficitarnih u Hrvatskoj. U tom slučaju poslodavac odmah dobiva dozvolu za “uvoz” stranih radnika. Drugi uvjet je provođenje testa tržišta rada, kojim se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nastoji utvrditi postoje li domaći kvalificirani radnici za oglašeno radno mjesta. To se često zloupotrebljava.

“Poslodavci prijavljuju da im trebaju radnici za jedan posao, a onda ih zapravo zapošljavaju na nekom drugom ili ih prebace s jednog posla na drugi. Nerijetko se događa da oni zapravo zatraže veći broj radnika nego što im treba, pa onda ti radnici koji su neiskorišteni ostanu na aerodromu. Oni se vrate kući novcem iz naših džepova ili budu ovdje pobrani od nekoga i nastave raditi mimo evidencije rada, gotovo na crno, u polurobovskim uvjetima rada”, govori sindikalist Sever.

Deseci tisuća na burzi

Neobična je potreba za stranim radnicima, jer je u evidenciji nezaposlenih HZZ-a oko 86.000 ljudi. S druge strane, nudi im se nešto više od 19.000 radnih mjesta. Zanimalo nas je zbog čega, pored tolikog broja nezaposlenih, poslodavci imaju potrebu uvoziti stranu radnu snagu. Je li među nezaposlenima veliki broj nekvalificiranih ili čak prekvalificiranih radnika ili oni jednostavno ne žele raditi ono što im se nudi?

“Mi već godinama govorimo i upozoravamo na to da bi trebalo napraviti čišćenje iz evidencija ljudi koji su trajno neuposleni. Tu se radi o jednom dijelu bolesnih ljudi, o jednom dijelu ljudi sa ograničenom radnom sposobnošću, koji stoje na tom popisu, a zapravo nisu uposleni. Tim ljudima bi trebalo pružiti humanu sigurnost u vidu zbrinjavanja u neke druge oblike skrbi, bilo da je riječ o invalidskoj mirovini ili o nekim oblicima prekvalifikacije”, istaknuo je sindikalist i dodao da bi trebalo napraviti probir strane radne snage i u njihovim zemljama.

Naime, nerijetki su slučajevi da strani radnici jednostavno napuste svoje radno mjesto u Hrvatskoj, čim im se otvori prilika negdje drugdje. Čini se da ne vide našu zemlju kao svoj dom, u čemu im svakako ne pomažu ni lošiji uvjeti rada i života, već kao odskočnu dasku za zemlje u koje, između ostalih, odlaze i Hrvati.

Odskočna daska

Policijska statistika otkriva kako je od 112.389 izdanih radnih dozvola u prvih šest mjeseci ove godine, njih čak 74.184 izdano za novo zapošljavanje. Ono što ne znamo jest radi li se o ljudima koji su prvi put ovdje ili su se vratili nakon prekida zapošljavanja, odnosno odlaska u drugu zemlju.

Iako treba priznati kako su najviše radnih dozvola dobili državljani BiH (21.989) iSrbije (18.061), sve je više ljudi koji dolaze iz dalekih zemalja. Osim Nepalaca i Filipinaca, sve je više Indijaca (10.128), Bangladešana (6291), Uzbekistanaca (3000), pa i Egipćana (2705). Ukupno je s područja Balkana u Hrvatsku u prvih šest mjeseci ove godine došlo 53.712 radnika, dok su iz drugih zemalja pristigle 47.403 osobe.

“Jasno je da je dijelu tih ljudi, s obzirom na uvjete života i rada, Hrvatska doista u odnosu na njihovu zemlju obećana zemlja, a tek nekakva Njemačka ili Austrija, Francuska – to je gotovo raj na zemlji. Tako da jedan dio njih želi kroz Hrvatsku naravno otići dalje, jedan dio se zadovoljava ostati i ovdje, s tim da će biti sve više radnika iz udaljenih zemalja, ukoliko će nam biti manje raspoloživih radnika iz nama susjednih zemalja, jer u krajnjoj liniji u trenutku kada odu raditi u Hrvatsku, onda im se jednako tako, nije teško odlučiti i otići raditi u Njemačku ili negdje drugdje, ali za još veću plaću nego što bi radili u Hrvatskoj. Tako da smo, ako nam presušuje ovo bliže susjedstvo, prisiljeni okretati se prema udaljenijim zemljama i od tuda novačiti radnike”, objašnjava sindikalist Sever.

Veliki problem

Sever kaže da bi Hrvatskoj u interesu trebalo biti da ostane privlačna domaćoj radnoj snazi, iako ističe da nema ništa protiv stranih radnika te upozorava na uvjete u kojima žive i rade. No, tvrdi, ovime nastaje demografski problem na koji su upozoravali i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

“Stopa fertiliteta će uskoro konvergirati prema čistoj, okrugloj jedinici. I to je zapravo za nas jako loša vijest, što znači da će u budućnosti vjerojatno potreba za uvozom strane radne snage, htjeli mi to priznati ili ne, rasti, naglasio je glavni ekonomist HUP-a, Hrvoje Stojić.

Iz krovne organizacije poslodavaca ranije su procijenili bi do kraja ovog desetljeća Hrvatska mogla biti dom za čak pola milijuna inozemnih državljana koji su ovdje došli raditi. Prema njihovim procjenama, svaki četvrti radnik bi do 2030. godine mogao biti stranac.

Neki upozoravaju kako se potrošnja stranih radnika u Hrvatskoj uopće ne bilježi, a utječe na inflaciju. No, sindikalist Sever kaže kako u nas ne vrijedi postulat da veće plaće potiču veću potrošnju, što potiče rast cijena, jer u nas plaće nisu toliko visoke da bi mogle izazvati potrošnju koja izlazi iz okvira najosnovnijih životnih potreba.