Svjetski dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

Izvor: HMPS

Rastuće siromaštvo svuda oko nas, mrlja je na savjesti čitavoga svijeta, pogotovo onih čija pohlepa do njega dovodi, a koji bi već samo odricanjem od maloga dijela svojega suviška mogli učinkovito doprinijeti njenom nestajanju. No, očito je kako oni savjesti ni nemaju. Broj siromašnih u svijetu raste iz dana u dan. Bez obzira što se iz godine u godinu pa i u minule dvije godine pandemije bolesti Covid-19, povećava svjetsko bogatstvo, povećava se broj milijardera i milijunaša, to nije nimalo pomoglo iskorjenjivanju siromaštva. Dapače, bilo je jedan od njegovih ključnih okidača. Od toga dana, nažalost, siromašni ne dobivaju ništa. Siromašni su bili prije, siromašni su na taj dan, a siromašni ostaju i u danima koji nakon toga slijede. I, što je najžalosnije, u najvećem dijelu besperspektivni.

Izvor: HMPS

Mi taj dan obilježavamo, prigodno se sjećamo i obraćamo, iznosimo podatke i statistike, opisujemo siromaštvo, a oni siromaštvo žive i pate. Ali upozoravati moramo. I tražiti, zahtijevati. Oni koji mogu nešto popraviti, napraviti, političke su elite širom svijeta. Pa i kod nas. Ako već svi zajedno ne možemo promijeniti i utjecati na savjest pohlepnih, bogatih i škrtih, možemo im to pravično naplatiti. Ukinuti im porezne oaze širom svijeta, „udariti“ ih primjerenim progresivnim poreznim stopama na dobit, plaću i bogatstvo, propisima ih potaknuti na pravičnu raspodjelu prihoda stvorenog radom. Ništa od apela! U Hrvatskoj je stanje teško. Bolest Covid-19, potresi i visoka inflacija stanje su pogoršali. Rezultati posljednjeg popisa stanovništva porazni su i pokazuju kako, tko može, bježi iz Hrvatske u potrazi za boljim. Ni ova inflacija nije jednaka za sve. Bogatiji se i s njom lakše nose, a siromašniji i siromašni tonu u neimaštinu i beznađe. Sva poskupljenja nemaju na sve građane jednak utjecaj. To što su porasle cijene u restoranima i hotelima ili cijene putovanja, siromašne posebno ne pogađaju, jer niti ne putuju niti borave u hotelima niti se hrane po restoranima. Ali su poskupljenja hrane za njih „ubitačna“. I poskupljenja stanovanja. I dok su još donedavno sredstva namijenjena za hranu u dijelu prenamjenjivali za druge troškove u kućanstvu i hranili se skromno i nezdravo, sada niti to ne mogu jer cijene hrane „lete u nebo“. I dok u prosječnom kućanstvu udio hrane u mjesečnoj potrošnji iznosi malo manje od 26%, a stanovanja oko 16%, kod onih siromašnijih udio troška hrane penje se i na preko 50%, a stanovanja i preko 30%. Pitamo li se kako oni preživljavaju, od čega i kako uopće žive? Kako ih „drobi i potapa“ neimaština!?

Izvor: HMPS

Neke podatke o tome prikupila je i Hrvatska mreža protiv siromaštva (čiji su dio i Nezavisni hrvatski sindikati). Navodimo ih u nastavku.

„Minimalna neto plaća u 2022. godini iznosi 3.750,00 kuna ili 497,71 EUR-a (fiksni tečaj: 7,53450). Od ukupnog broja osoba u riziku od siromaštva njih 4% rade, a svejedno su – siromašni.

Kako bi zaposleni s minimalnom plaćom „ulovili korak“ s povećanim troškovima života, porast minimalne plaće bi odmah trebao biti veći za najmanje 20%.

Izvor: HMPS 

Dječji doplatak bi trebao pomoći roditeljima u troškovima uzdržavanja, odgoja i školovanja djece. Trenutno je 125.798 korisnika doplatka za djecu za 249.850 djece u Hrvatskoj. Prosječna svota doplatka za djecu iznosi 397 kuna, a mjesečno je potrebno nešto više od 99 milijuna kuna za isplatu naknade.

Za učinkovitije suzbijanje siromaštva, potrebno je povećati iznose te proširiti obuhvat djece koja imaju pravo na dječji doplatak po uzoru na Sloveniju.

Izvor: HMPS 

Tek nešto više od 66% osnovnih škola ima osiguranu prehranu za svoje učenike, a velike socijalne razlike između učenika osnovnih škola i osjećaj srama dovode do situacije da djeca ne dobivaju besplatan ručak, iako bi na njega imala pravo. Nekima jedini toga dana.

Pravo na jedan ručak za sve osnovno i srednjoškolce – trebao bi biti socijalni standard za svu djecu u Hrvatskoj.

Izvor: HMPS 

Stopa rizika od siromaštva u 2021. godini iznosila je 19,2 % i viša je za 0,87 postotnih bodova u odnosu na 2020. Umjesto povećanja broja primatelja socijalnih naknada zbog rasta broja osoba u riziku od siromaštva – on se smanjuje. Tako je zajamčenu minimalnu naknadu tijekom 2021. godine primalo 50.151 osoba, a 2020. njih 57.335 osoba (2019. godine 62.301, a 2018. godine 72.759 osoba). Ukupno je više od 300 milijuna kuna manje uloženo u materijalne oblike socijalnih prava 2021. nego 2019. godine.

Jedna od glavnih prepreka je i prenizak iznos osnovice za zajamčenu minimalnu naknadu koja, odlukom Vlade RH, iznosi 1.000,00 kuna. Procjene govore kako je broj osoba koje bi trebale koristiti pomoć (ali ju ne koriste) visok zbog osjećaja srama, administrativnih ograničenja i nejasnoća oko pravila korištenja.

Izvor: HMPS 

Od ukupnog broja osoba u riziku od siromaštva, njih je čak 46,6 % nezaposleno. Pravo na novčanu naknadu može se ostvariti u trajanju od 90 do 450 dana, a što ovisi o ukupnom vremenu provedenom na radu. Prosječno isplaćena novčana naknada za nezaposlene u 2021. godini iznosila je 2.560,22 kuna.

Najviši iznos novčane pomoći za prvih 90 dana korištenja u 2022. ne može biti viši od 4.990,30 kn, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 2.495,15 kn.

Potrebno je  povećati iznos naknada za nezaposlene i omogućiti korištenje naknada unutar sustava zapošljavanja, a ne sustava socijalne skrbi.

Izvor: HMPS 

Od ukupnog broja nezaposlenih njih 26.539 osoba ima najviše završenu osnovnu školu (25 %), 62.731 srednju školu (59 %), a tek 16.526 (16 %) – visoko obrazovanje.

U ukupnom broju primatelja zajamčene minimalne naknade tek 197 nezaposlenih radno sposobnih osoba ima visoku stručnu spremu.

Izvor: HMPS 

Siromaštvo nije samo neimanje dovoljno novaca u svakom trenutku za podmirenje životnih potreba, nego ono znači da te osobe naprimjer ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak i ne mogu si priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće – one aktivnosti koje se smatraju uobičajenim za jedno društvo.

Odgovornost je na lokalnoj zajednici koja mora omogućiti pristup socijalnim i kulturnim ustanovama, poput muzeja, kazališta, sportskih usluga, obrazovnih usluga, te svim drugim uslugama koje se (su)financiraju sredstvima lokalne zajednice.

Izvor: HMPS 

Gotovo svaka treća osoba u riziku od siromaštva starija je od 65 godina. U najvećoj opasnosti su jednočlana kućanstva, osobito ona koja čine žene. Uz siromaštvo, loše zdravstveno stanje starijih i stalna briga oko svakodnevnih obveza, onemogućuju dostojanstveno starenje.

Godinama su vidljivi problemi oko smještaja starijih osoba – nedostatka domova za starije i usluga u lokalnoj zajednici, a nedostatak javne rasprave o modelu skrbi govori o nedostatku vizije društva u kojem želimo živjeti.

Dostojanstveno starenje ili preživljavanje?

Izvor: HMPS 

Od ukupnog broja osoba u riziku od siromaštva njih 37,5 % čine kućanstva jednog roditelja s jednim ili više uzdržavane djece, a tek 2,7 % samohranih prima zajamčenu minimalnu naknadu. Svaka peta samohrana obitelj živi u podstanarstvu, a obitelj sa samo jednim roditeljem ima značajno niže prihode od dvoroditeljskih obitelji pa je često prisiljena zadužiti se već i za podmirenje osnovnih životnih potreba kao što su režije, lijekovi ili školska oprema. Takvi roditelji, a u više od 80 % slučajeva radi se o majkama, prisiljeni su istodobno raditi i po dva, tri posla kako bi uspjeli pokriti osnovne životne troškove.

Stopa rizika od siromaštva podstanara dvostruko je veća od vlasnika nekretnina, a tek dio podstanara ima zakonom uređene odnose s vlasnikom (ugovor o najmu). Živjeti kao podstanar znači biti u stalnom strahu od podizanja cijene najma i straha od beskućništva.

Gradovi, općine, županije i središnja vlast moraju ulagati u socijalno stanovanje za najam, a posebne mjere moraju biti usmjerene mladim obiteljima i samohranim roditeljima.“

Na kraju možemo još jedino Svjetski dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti čestitati svima onima bogatima bez savjesti i suosjećanja. Oni i tako neprekidno dobivaju neke čestitke, za ostvarene poslovne uspjehe i rezultate, za rast BDP-a... Njima je uvijek teško i neprekidno zbog nečeg kukaju i pate. Političke elite međusobne se „glođu“, ponekad se sjete i siromašnih, ali nemaju snage niti volje donositi zakone koji će smanjivati nepravde pri raspodjeli dobara i stvarati preduvjete za smanjivanje pa i ukidanje siromaštva. A siromašni? O njima se prečesto govori u trećem licu. Njih ni na taj dan ne treba podsjećati kako im je. Njima je i bez toga dovoljno teško i loše. Od onih koji kopaju po kantama za smeće, prose, beskućnici su sa tek nekoliko vrećica u rukama, mnogi će okrenuti glavu ili ih primijetiti tek krajičkom oka i mrvom savjesti, a onda nastaviti svojim putem. Svakome su od nas njegovi problemi najteži, ali, ne zaboravimo, ne okrećimo glavu i ne skupljajmo ramena pred onima čiji su problemi i život nesagledivo teži i besperspektivniji od naših! Oni su na našoj savjesti.

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever, v.r.