Uključivanje rodnog aspekta u zaštitu zdravlja i sigurnost na radu

Konferencija je pružila platformu za rasprave o tome kako rod utječe na rizike na radnom mjestu, zdravstvene ishode i učinkovitost trenutnih mjera zaštite na radu s ciljem preoblikovanja budućnosti zdravlja na radu tako što će ga učiniti uključivijim i učinkovitijim za sve.

„Radna mjesta su obično dizajnirana za muškarce“

Uvod u konferenciju dala je Karen Messing, pionirska istraživačica, koja je integrirala rodna pitanja u ergonomiju. Kao profesorica na Université du Québec à Montréal, provela je istraživanja koja su otkrila utjecaj radnog okruženja na fizičko i mentalno zdravlje, bez rodnih predrasuda. Bila je zagovornica jednakosti na radnom mjestu i utjecala je na vlade, poslodavce i sindikate da teže poboljšanim radnim uvjetima za žene i muškarce.

Jedna od aktualnih tema je i priznavanje raka dojke kao profesionalne bolesti. O tome su više govorili dr. Ilias iz Grčke, predstavnica sindikata iz Francuske (CFDT) te medicinska sestra iz Francuske, koja je oboljela od raka dojke te joj je ista bolest priznata kao profesionalna bolest. Naime, rad u noćnim smjenama definiran je kao rad tijekom uobičajenih sati spavanja opće populacije, a uključuje i transmeridijansko putovanje zrakoplovom. Poremećaj normalnih fizioloških cirkadijalnih ritmova najizraženiji je učinak rada u noćnim smjenama. U sektorima zdravstva, proizvodnje, transporta, maloprodaje i usluga, rad u noćnim smjenama ključan je kako bi se osigurao nastavak proizvodnje i aktivnosti 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Radna skupina za monografije IARC-a klasificirala je rad u noćnim smjenama kao "vjerojatno kancerogen za ljude" (Skupina 2A), na temelju ograničenih dokaza o raku kod ljudi (za rak dojke, prostate, debelog crijeva i rektuma), dovoljno dokaza o raku kod pokusnih životinja te jakih mehaničkih dokaza kod pokusnih životinja.

Sa žaljenjem je zaključeno kako još uvijek nema dovoljno istraživanja i dokaza o povezanosti isključivo noćnog rada i raka dojke jer je rizik noćnog rada obično povezan i s ostalim rizicima. Kod medicinskih sestara je to bila izloženost rendgenskom zračenju te kemikalijama.

Zaključeno je kako je potrebno više istraživanja o ovom problemu, a u međuvremenu radnice koje rade u noćnim smjenama trebale bi imati redovitije preglede od žena koje ne rade u takvim uvjetima te bi se trebale izlagati manje noćnom radu, koliko je to moguće. Noćni rad se ne može eliminirati te je potrebno poduzeti sve mjere opreza kako bi se rizik od obolijevanja smanjio na najmanju moguću mjeru. Zanimljive su pojedine izjave sudionika konferencije o uključivanju muškaraca u istraživanja kako bi se što prije dobilo konkretnije rezultate, kao i o tome da se radi o muškarcima, bilo bi više istraživanja u vezi raka dojke.

Jedna od tema je bila i o menstruaciji i menopauzi, odnosno o načinima na koje se može pomoći ženama koje pate od poremećaja vezanih uz menstruaciju i menopauzu. Zastrašujuća je rečenica iz istraživanja koje je provela i predstavila Danielle Howe, doktorandica iz Australije, o politikama, smjernicama i praksama koje podupiru žene u vezi menstruacije, menstrualnim poremećajima i menopauzom na poslu; „izgubila sam jajnik, a druga žena je imala histerektomiju…jer smo morale zadržati svoj posao, trebale smo nastaviti raditi…“ Također zabilježena su i druga iskustva žena koje su radile pod lijekovima protiv bolova kako bi mogle raditi jer ako ne bi mogle, onda bi se smatrale nepouzdanima.

Jer idealni radnik je onaj koji dolazi ranije, ne uzima pauze, može ostati kasno, ne žali se i uvijek je produktivan, a žene se suočavaju s barijerama kako bi postale idealan radnik jer zbog roditeljskih dužnosti trebaju izostati s posla, zbog menstruacije imaju nepouzdana „tijela koja cure“, potrebno je dodatno vrijeme, odnosno odmori kako bi se bavile simptomima kronične boli, a koji simptomi kada su vidljivi žene obilježavaju kao neproduktivne.

Također, istaknula je kako kampanje te politike o olakšavanju ženama kod menstruacije, menopauze i menstrualnih poremećaja trebaju biti dobro osmišljene te ih nužno treba pratiti edukacija kako bi se poboljšala radna kultura te osigurala učinkovitost. Politika i edukacija su dobitna kombinacija jer fleksibilnost i podupirući menadžment smanjuju bolovanja i poboljšavaju produktivnost.

Također, predstavljen je i španjolski zakon o menstrualnom dopustu, koji zapravo uređuje bolovanje na teret države u određenim slučajevima.

Predstavljena je i kampanja irskih sindikata o politici vezanoj uz menstruaciju i menopauzu, jer su između ostalog uočili kako žene napuštaju posao na vrhuncu karijere zbog menopauze.

Naglašeno je kako nema dovoljno podataka o učinkovitosti takvih politika, ali ako se one uvode moraju osigurati korištenje dopusta jedino uz jamstvo osiguranja da se dopusti mogu koristiti bez straha od viktimizacije i negativnih posljedica za žene. Menstrualni dopusti mogu biti jako korisni te povećati produktivnost žena, samo ako se primjenjuju na ispravan način. Također, edukacija svih aktera mora biti nužan dio takvih politika kako bi one bile uspješne.

Na konferenciji se raspravljalo i o rodnim aspektima u vezi izloženosti vrućini na radu, integriranju rodnog aspekta u Strategiju zaštite na radu 2023-2027 u Španjolskoj, rodno osjetljivoj inspekciji rada u Švedskoj. Isto tako, tema konferencije bila je položaj LGBTQIA+ osoba u radnoj sredini i uvjetima rada, odnosno poteškoće s kojima se susreću LGBTQIA+ osobe na poslu. O poboljšanju zdravlja i sigurnosti na radu seksualnih radnica pričale su predstavnice tih radnica iz Španjolske, Njemačke, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Zadnja tema konferencije bila je o rodno utemeljenom nasilju i uznemiravanju na radu, u okviru koje je predstavljen rad europskih sindikalnih konfederacija (EPSU i UNI Europa) u vezi ovog problema.

Žene ne bi trebale birati između ravnopravnosti i svog zdravlja.

Muškarci i žene biološki su različiti i različito reagiraju na određene opasnosti i napore na radu. Iako ta različitost nije prevelika, ali razumijevanje i uključivanje te različitosti može biti vrlo važno za zaštitu zdravlja na radu. Ako i reagiraju, žene se obično smatra slabijima uz komentare kako se stalno na nešto žale.

Žene često osjećaju sram u vezi svojih bioloških različitosti te ne žele isticati niti razgovarati o problemima koje zbog toga imaju, što sprječava kvalitetnu prevenciju. Isto tako, žene ponekad osjećaju sram i zbog toga što dopuštaju da obiteljski odnosi utječu na posao. Ako bi razgovarale o spolnim razlikama, žene smatraju da bi ih se gledalo kao nedovoljno sposobne za posao te se boje tražiti „poseban tretman“. Ali ono što je važno za naglasiti - jednako postupanje ne znači identično postupanje.

Potreban je pravedan pristup jer žene ne bi trebale birati između ravnopravnosti i svog zdravlja.

Katarina Rumora