Važna pobjeda HST-a u sudskim sporovima i zaštiti naših članova

Izmjene Zakona o radu 2022. godine postrožile su uvjete i način sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme za kojimora postojati objektivan razlog. Hrvatski sindikat telekomunikacija je smatrao da paušalno navođenje razloga "povećani opseg posla" nije objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme kadaposlodavac stalno, a ne privremeno, ima potrebu za radom operaterau službi za korisnike.

Iako radnici obično ne žele tužiti poslodavca, tri radnika, kojima nije produžen ugovor o radu, odlučila su boriti se za svoja prava i zatražili su pomoć HST-a da dokažemo da ovakvo postupanje poslodavaca nije u skladu sa zakonom. Jako smo ponosni što smo zajednički to uspjeli. Dobili smo sve tri pravomoćne presude, a sada je jedna od presuda potvrđena i revizijom pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, što ovoj odluci daje osobitu težinu ivažnost za sve radnike koji bez stvarnog i opravdanog razloga rade na određeno vrijeme.

Za sve naše članove kod telekom i IT poslodavaca pokušat ćemo, najprije mirnim putem, ishoditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ako poslodavac to odbije, spremni smo nastaviti s daljnjim sudskim postupcima.

Zajedno nastavljamo borbu za poštivanje Zakona o radu!

Presuda Vrhovnog suda - Broj: Rev-837/2025-2:

Među strankama je sporno pitanje je li privremeno povećanje opsega posla predstavlja stvaran – objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno je li u vrijeme sklapanja sva tri ugovora o radu na određeno vrijeme postojao povećan opseg poslova na radnom mjestu operater, te je li to povećanje opsega poslova bilo objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

Drugostupanjski sud navodi „da se doista poslovi radnog mjesta operater, na kojem je radio tužitelj, kontinuirano obavljaju kod tuženika te da postoji stalna potreba tuženika za radnicima na tom radnom mjestu, proizlazi, ne samo iz, među strankama, nesporne činjenice, već i iz činjenice da tuženik (Hrvatski Telekom) uopće tijekom postupka nije predložio dokaz na okolnost da je došlo do stvarnog i privremenog povećanja obujma posla, niti je naveo, a ni dokazivao u čemu se to privremeno povećanje posla sastoji, a što je navodio kao formalni razlog ugovora o radu na određeno vrijeme koje je zaključivao s tužiteljem“.

Budući da je tuženik (Hrvatski Telekom) u sva tri ugovora o radu na određeno vrijeme naznačio da ih sklapa zbog „privremenog povećanja obima poslova“ a da pri tom u ugovorima, a niti tijekom ovog postupka nije konkretizirao poslove čiji je obujam privremeno povećan, to je sa shvaćanjem drugostupanjskog suda suglasan i Vrhovni sud.

To stoga što je čl. 12. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014 - dalje: ZR) propisano da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razloge u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi i sklopljenom ugovoru mora navesti.

To proizlazi iz činjenice što poslovi za koje se sklapaju ugovori o radu na određeno vrijeme ne bi mogli biti poslovi koji su trajni i stalni, nego oni koji su vezani uz određeni rok, određeni posao, događaj koji ima ograničeno trajanje.

Ako se ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa zbog povećanja posla i to na radnom mjestu koje se kod poslodavca redovito obavlja (radno mjesto operatera) tad je poslodavac dužan, kao što ispravno zaključuje drugostupanjski sud, navesti u čemu se to privremeno povećanje posla sastoji te dokazati, odnosno predložiti dokaze na okolnost da je došlo do stvarnog i privremenog povećanja obujma posla.

Hrvatski Telekom tijekom postupka i u reviziji navodi da je poslodavac autonoman u određivanju o tome radi li se o privremenom povećanju opsega posla i koliko je trajanje takvog povećanja.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda,autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada na način na koji on smatra da mu najviše odgovara. Međutim, pitanje opravdanog razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu njegovog navođenja u ugovoru i dokazivanja u sudskom postupku, odnosi se na zaštitu radnika od zloupotrebe instituta ugovora o radu na određeno vrijeme, tako da tu poslodavac nema autonomiju već mora poštivati kogentne odredbe čl. 12.-a.Stoga je, radi sprječavanja zloupotrebe ovog instituta, poslodavac „privremeno povećanje posla“ dužan konkretizirati (i u slučaju potrebe dokazati) a ne samo paušalno izjaviti da je prema njegovoj procjeni došlo do povećanja posla i da se to ne može ispitivati jer je „autonoman u određivanju o tome radi li se o privremenom povećanju opsega posla i koliko je trajanje takvog povećanja“.

Stoga je odgovor na postavljeno pitanje da poslodavac ima autonomno pravo ocijeniti postoji li i nadalje povećanje opsega posla zbog kojeg postoji potreba za radnom radnika (doduše ne nakon isteka ugovora o radu) ali je pri tome za valjanost ugovora o radu na određeno vrijeme potrebno postojanje opravdanog razloga (povećanje potrebe posla) pri sklapanju ugovora, koji razlog je poslodavac, radi propisane zaštite radnika konkretizirati u ugovoru i dokazati tijekom postupka.

Navedeno proizlazi i iz čl. 12. st. 7. ZR-a kojim je propisano da će se smatrati da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama tog Zakona, dakle između ostalog ako poslodavac nema opravdan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.