AI i radnici: Umjetno upravljani, stvarno izrabljeni

Tog su se travanjskog dana, kako su priopćili, prisjetili mrtvih radnika i obećali nastaviti boriti se za žive. “Tehnologija bi trebala raditi za nas, a ne protiv nas”, napisali su.

Jedan od najbrutalnijih primjera u kojem se tehnologija okrenula protiv radnika slučaj je Filipinca Jaspera Dalmana, dostavljača platforme Foodpanda koji je poginuo u strašnoj prometnoj nesreći 2023. godine, dok je obavljao svoj posao. Njegova smrt, smatra ITUC i filipinski sindikat čiji je Dalman bio član, pokazala je “smrtonosne posljedice algoritamskog iskorištavanja koje je postavilo nemoguće ciljeve produktivnosti”.

Tragičan slučaj s Filipina nije izoliran. Primjena novih tehnologija, ističe ITUC, bez odgovarajućeg savjetovanja s radnicima i njihovim sindikatima, već uzrokuje ozbiljne povrede radničkih prava. Algoritamsko upravljanje i upotreba AI-a izlažu radnike prekarnim uvjetima, narušavaju sigurnost radnog mjesta, potkopavaju teško stečena radna prava i diskriminiraju radnike.

Dok se još probavlja prvomajski grah, onaj koji se prigodno dijeli na okupljanjima, na trgovima i u parkovima, možda je pravo vrijeme da se zapitamo što znači biti radnik u eri digitalizacije.

 Algoritam šefuje

Kako ITUC ističe u svom novom izvještaju  (“Umjetna inteligencija i digitalizacija: Pitanje života i smrti za radnike“), razvojem tehnologije pojavilo se mnoštvo poslova i načina rada koji ranije nisu postojali: dostavljači i vozači kontrolirani aplikacijama, moderatori sadržaja, analitičari velikih podataka i inženjeri strojnog učenja.

Dok u tradicionalnim industrijama i branšama postoji šef, menadžer, nadzornik, linija zapovijedanja i sindikat koji nadzire uvjete rada, u ovim novijim zanimanjima te funkcije zamjenjuju (ili potpuno odstranjuju) aplikacije i digitalni alati.

Platformski rad najočitiji je primjer kako se tehnologija može (zlo)upotrijebiti protiv radnika. Pod krinkom fleksibilnosti i jednostavnosti, digitalne platforme – aplikacije za prijevoz, dostavu i ostale usluge – koriste algoritamsko upravljanje kako bi kontrolirale radnike, a da im nude minimalnu zaštitu koju imaju pri tradicionalnom zapošljavanju.

Algoritamsko upravljanje uključuje stalno praćenje ponašanja radnika putem uređaja (npr. mobilnog telefona) i aplikacija te kontinuiranu procjenu učinka na temelju prikupljenih podataka (ocjene korisnika, brzina izvršavanja zadataka, broj odbijenih narudžbi).

Zbog stalnog nadzora radnici su pod pritiskom da održe ili povećaju svoju efikasnost, mada veoma često ni ne znaju kako algoritmi funkcioniraju. Istovremeno, nemaju puno prostora za žalbu ili traženje povratne informacije kad se suoče s nepoštenim tretmanom jer se radi o automatiziranim ocjenama i odlukama, dakle, s njima ne komunicira živa osoba.

Raspon industrija u kojima se koristi algoritamsko upravljanje sve je širi. Jedan od najpoznatijih slučajeva skladišta su internetskog dućana Amazona gdje se radnike prati posebnim skenerima kako bi se mjerila njihova produktivnost i zabilježile pogreške. U pozivnim centrima radnici su također pod nadzorom stroja, a neki od takvih softvera mogu čak automatski analizirati i procijeniti što radnici govore, koje fraze koriste i je li raspoloženje tijekom poziva bilo “negativno” ili “pozitivno”.

U SAD-u medicinske sestre sve češće rade preko platformi (koje ih spajaju s bolnicama i zdravstvenim ustanovama) i bore se sa sličnim problemima kao uberovci. Kako je pokazala studija Roosevelt Instituta, u svijetu gig-sestrinstva postoje automatizirane metrike koje ocjenjuju njihovu pouzdanost na temelju broja smjena koje završe, koliko rano otkazuju smjene i ostaju li do kasno na poslu. Radnicama se nude različite smjene, često za različite iznose “plaće”, a često ih se raspoređuje u ustanove u kojima ranije nisu radile.

 Algoritam regrutira

Slično kao u gore navedenim slučajevima, gdje se tehnologija nadzora radnika opravdava uštedom vremena i resursa, sve se češće događa da se radnike “skenira” i prije nego završe na nekom radnom mjestu. Umjetna inteligencija integrira se i u procese zapošljavanja i istiskuje regrutere koji su inače pregledavali životopise, provodili intervjue i donosili prosudbe na temelju iskustva i dojma.

Alati pokretani umjetnom inteligencijom rješavaju logistiku selekcije i zakazivanja intervjua, eliminirajući dugotrajan administrativni posao. AI također može analizirati ogromne količine podataka o radnoj snazi ​​kako bi predvidjela buduće potrebe određene tvrtke za zapošljavanjem te identificirati “idealne kandidate” na temelju profila tvrtke.

Može pregledavati životopis kandidata, motivacijsko pismo, radno iskustvo, ali i profile na društvenim mrežama, što dovodi u pitanje njihovu privatnost i sigurnost podataka. Ako se intervjui za posao provode video-vezom, što nije više rijetkost, algoritmi za prepoznavanje lica i analizu glasa mogu procijeniti odgovore, govor tijela, izbor riječi i ton kandidata, ocjenjujući ih u odnosu na unaprijed definiranu metriku.

Kako je analizirala Američka unija za građanske slobode (ACLU), mnogi od ovih alata predstavljaju ogromnu opasnost od pogoršanja postojeće diskriminacije na radnom mjestu na temelju rase, spola, invaliditeta i mnogih drugih karakteristika, unatoč marketinškim tvrdnjama da su objektivni i manje diskriminirajući.

Alati umjetne inteligencije obučavaju se s velikom količinom podataka i daju predviđanja o budućim ishodima na temelju korelacija i obrazaca u tim podacima. Alati koje određena tvrtka koristi mogu biti “nahranjeni” podacima o vlastitoj radnoj snazi ​​poslodavca i prethodnim procesima zapošljavanja pa tako mogu automatski eliminirati određene društvene skupine.

Primjerice, ako je sustav obučen na podacima tvrtke koja je zapošljavala više muškaraca nego žena, alat bi mogao favorizirati muške kandidate. Takvo se favoriziranje može ostvariti i na veoma banalan način, što se vidi u slučaju koji je opisao BBC.

U jednoj je tvrtki AI alat za provjeru životopisa bio obučen na životopisima dosadašnjih radnika, dajući kandidatima dodatne bodove ako su naveli bejzbol ili košarku kao hobije jer su oni povezani s “uspješnijim osobljem”, često muškarcima. Kandidati koji su spomenuli softbol – obično žene – bili su degradirani. Drugi primjer pristranosti koji je izdvojio BBC je slučaj kandidata koji je prošao selekciju nakon što je u svom životopisu promijenio datum rođenja kako bi se prikazao mlađim (prije te promjene, a s istom prijavom, bio je isključen).

U nekim slučajevima, objašnjava BBC, pristrani kriteriji odabira su jasni – poput dobne diskriminacije ili seksizma – ali u nekima mogu biti veoma mutni. Kao i u ranije navedenim slučajevima algoritamskog upravljanja radnicima, nedostatak transparentnosti je problematičan, posebno kada su kandidati odbijeni, a da ne znaju iz kojeg razloga.

 Pomaže li radnik AI-u ili AI radniku?

Istovremeno treba uvažiti potencijalne pozitivne utjecaje koje umjetna inteligencija može imati u svijetu rada. Kao što čitamo na raznim internetskim izvorima (1, 2), a ne izostavljaju to ni organizacije koje se zalažu za radnička prava, AI može automatizirati repetitivne zadatke, povećati učinkovitost i smanjiti operativne troškove – oslobađajući radnike monotonih dužnosti i omogućujući im da se usredotoče na kreativniji rad.

No, kad već školski nabrajamo pluseve i minuse, ne možemo ispustiti onaj “najškolskiji” minus. Jedna od primarnih zabrinutosti u vezi s umjetnom inteligencijom jest potencijalan gubitak radnih mjesta. Kako sustavi umjetne inteligencije postaju sve sposobniji obavljati zadatke koje su tradicionalno obavljali ljudi, postoji razumljiv strah da će neka zanimanja zastarjeti.

Prema anketi provedenoj među američkim radnicima u siječnju ove godine vidljivo je široko rasprostranjeno prepoznavanje utjecaja umjetne inteligencije na gubitak radnih mjesta, pri čemu 43 posto osobno poznaje nekoga tko je izgubio posao zbog umjetne inteligencije, a 89 posto je izrazilo zabrinutost zbog vlastitog gubitka posla.

U rujnu 2023. godine obavljeno je prvo istraživanje o percepciji AI-ja u Hrvatskoj. Za 60 posto anketiranih AI predstavlja osjećaj neizvjesnosti ili zabrinutosti, dok ju 30 posto smatra korisnom.

Ipak, paralelno se pojavljuje perspektiva koja dovodi u pitanje poimanje umjetne inteligencije isključivo kao eliminatora radnih mjesta. U nekim slučajevima, radnici zadržavaju svoja radna mjesta, ali im, suprotno obećanom, implementacija umjetne inteligencije donosi povećanje radnog opterećenja.

Kao što smo ranije pisali, takva opterećenja osjete kulturni radnici. Književni prevoditelji, recimo, već dobivaju upite za tzv. post-edit, odnosno uređivanje prijevoda koje je generirala umjetna inteligencija. To im zadaje puno više posla jer moraju popravljati greške koje nastaju strojnim prevođenjem.

U novinarstvu može biti slično. Ako novinar potraži odgovore preko ChatGPT-a, svakako mora proći još nekoliko krugova provjere jer taj alat, ukoliko nije dobro istreniran, ne razlikuje pouzdane i nepouzdane informacije, a često i ne otkriva odakle mu izvor za njih. U principu, još uvijek je teško prepustiti AI-u da bez ljudskog nadzora izvršava zadatke.

Uostalom, poanta je nekih poslova rast i razvoj umjetne inteligencije. Ne mislimo pri tome na IT-ovce, nego na “podatkovne radnike” (engleski data workers) koji u stresnim i prekarnim uvjetima i za niske naknade obavljaju prikupljanje, obradu, prepoznavanje, označavanje, moderiranje ili unos podataka u svrhu treniranja i funkcioniranja sustava umjetne inteligencije.

Među njima su i moderatori sadržaja na društvenim mrežama koji su konstantno izloženi toksičnom i uznemirujućem sadržaju, kako bi jednom obučili umjetnu inteligenciju da i ona postane vještija u prepoznavanju tog štetnog sadržaja.

 Tehnologija za radničku borbu

Vratimo se na kraju i poruci ITUC-a, da tehnologija treba raditi za radnike, a ne protiv njih. Pored tradicionalnih akcija, štrajkova i prosvjeda, kojima upozoravaju na srozavanje radničkih prava posredstvom tehnologije i zagovaraju bolje zakonodavstvo, radnici i sindikati razmatraju korištenje AI-ja i digitalnih alata kako bi zaštitili i unaprijedili radnička prava.

Budući da automatizacija na radnom mjestu predstavlja značajan izazov za regrutiranje radnika u sindikat – jer mnogi radnici rade na daljinu, preko aplikacija te na kratkoročnim poslovima – i sindikati moraju prihvatiti digitalne alate kako bi poboljšali svoj doseg i zagovaranje.

Sveučilište Ujedinjenih naroda (UNU) vidi tehnološku prilagodbu kao dio rješenja. Virtualne platforme mogu povezati sindikalne predstavnike s geografski raspršenim članovima, a kampanje na društvenim mrežama i ciljano digitalno oglašavanje mogu podići svijest o sindikalnim pogodnostima i pravima radnika na radnim mjestima vođenim umjetnom inteligencijom.

“Odgovor na izazove koje predstavlja automatizacija leži u prilagodbi i inovacijama. Sindikati moraju prihvatiti iste tehnologije koje remete radno mjesto. Chatbotovi pokretani umjetnom inteligencijom mogu olakšati regrutiranje i angažman članova, čak i dosežući radnike u tradicionalno teško organiziranim sektorima poput kućanskih poslova”, predlaže Sveučilište Ujedinjenih naroda.

I zaista, neki su već poduzeli određene korake. WAO (Workers’ Algorithm Observatory), inicijativa sa Sveučilišta Princeton koja pomaže radnicima i njihovim saveznicima u istraživanju i nadzoru algoritamskih sustava u platformskom radu, razvila je alate pomoću kojih istražuje kako algoritamsko upravljanje djeluje na radnike. Kroz alate poput FairFarea i Shipt kalkulatora, WAO omogućuje radnicima da anonimno dijele podatke o svojim iskustvima, čime se otkrivaju nepravilnosti u algoritamskom određivanju plaća i radnih uvjeta.

I na domaćoj sindikalnoj sceni postoje slične ideje. Kako je objasnio Tomislav Kiš uz Novog sindikata za European AI & Society Fund, cilj njegove organizacije je organizirati domaće i strane platformske radnike kako bi vršili pritisak na Vladu da promijeni postojeće zakone ili stvori nova zakonska rješenja.

“Da bismo to postigli, moramo ojačati kapacitete radnika da se organiziraju i izraze svoje zahtjeve, bilo kroz zagovaranje ili materijalnu podršku. Jedna od naših ideja je razvoj vlastite aplikacije za kontrolu i provjeru podataka kojima upravljaju platforme. To bi bio prvi korak prema stjecanju uvida u način na koji platforme funkcioniraju i, posljedično, ograničavanju moći koju razvijaju na temelju prikupljenih podataka. Posjedovanje točnih podataka ojačalo bi pregovaračku moć sindikata u reguliranju međusobnih odnosa”, rekao je Kiš.

Nije neobično ni nepotrebno da se velik dio javne diskusije o umjetnoj inteligenciji usredotočuje na to kako ona ugrožava radna mjesta i produbljuje nejednakost, no možda dolazi vrijeme za promjenu narativa.

Ako algoritmi mogu pratiti i kontrolirati radnike, mogu se prenamijeniti i za njihovu zaštitu. Kao što često možemo čuti kada razgovaramo o umjetnoj inteligenciji, tehnologija sama nije problem, problem je kako je koristimo.