Koja je stvarna uloga i značenje Europskog radničkog vijeća (ERV)?
Pokušaj odgovora na ovo pitanje dogodio se 11. svibnja 2021. tijekom međunarodne konferencije koja je sažela projekt "ERV - ispravno postupanje s ekonomskom informacijom ključ za produktivnu komunikaciju i pregovore". Zbog važećih sanitarnih mjera, konferencija je održana online, zahvaljujući tome je u njoj moglo sudjelovati gotovo 100 osoba zainteresiranih za ovu temu.
Sudionici iz Poljske, Belgije i partnerskih država: Italije, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Bugarske i Hrvatske razmijenili su mišljenja o pristupu povjerljivim financijskim informacijama i željenim zakonskim promjenama u funkcioniranju ERV-a.
Nažalost, pandemija koja traje već više od godinu dana u mnogim je slučajevima izgovor da se ERV ne dostavljaju informacija, a sastanci Vijeća i uprave održavali su se prvenstveno na online. Paradoksalno, izolacija koju nameće sanitarni režim pojačala je odnose unutar Vijeća, uglavnom putem društvenih mreža.
Pristup informacijama za članova ERV-a bila je tema koja je dominirala izjavama stručnjaka koji su sudjelovali u konferenciji. U skladu sa svojim pretpostavkama, ERV je subjekt čiji je cilj uključiti predstavnike zaposlenika iz transnacionalnih tvrtki u postupak obavješćivanja i savjetovanja. U konačnici, to bi uključilo zaposlenike u mehanizam odlučivanja, čak i u slučajevima kada se odluke donose u inozemstvu na razini međunarodnih europskih tvrtki.
Međutim, zaključci konferencije ukazuju da je stvarnost daleko od tih uzvišenih pretpostavki. Samo pojedine uprave omogućuju savjetovanje s ERV-ima, a velika većina tretira se kao forum za prenošenje informacija svojim zaposlenicima. Pitanje je samo - kakvih? Budući da se često događa da relevantne informacije dođu do ERV-a gotovo paralelno s njihovim objavljivanjem, a ranije primljene informacije obično se drže u tajnosti. Nažalost, informacije koje je upravni odbor utvrdio kao povjerljive, u mnogim se slučajevima tiču onoga što će imati daljnji utjecaj na uvjete zaposlenja zaposlenika, jer informacije o planiranim odlukama o restrukturiranju mogu dovesti do značajnih promjena u organizaciji rada ili ugovorima o radu. Te se odluke tiču takvih transnacionalnih pitanja kao što su spajanja, preuzimanja, premještanje ili kolektivni otkazi.
Ključ za izgradnju položaja ERV-a je znanje njegovih članova o ekonomskoj situaciji njihove matične tvrtke. Stil i kvaliteta informacija koje dostavlja središnje rukovodstvo ovise o kulturi tvrtke i njezinom pristupu dijalogu s predstavništvom zaposlenika. Tvrtke u kojima se rukovodstvo prema članovima ERV-a odnosi s poštovanjem i ozbiljnošću još uvijek su u manjini. ERV-i se češće tretiraju kao potrebno zlo. U takvoj situaciji stjecanje znanja postaje doprinos izgradnji važnosti Vijeća i položaja njegovih članova u ERV-u.
Nije izolirana situacija kada se središnje uprave pozivaju na povjerljivost podataka, uključujući zbog zahtjeva financijskog tržišta. Kako bi utvrdili jesu li određene informacije zapravo povjerljive informacije, vrijedi da članovi ERV-a pročitaju definiciju povjerljive informacije u Uredbi EU-a MAR (Market Abuse Regulation) o zlouporabi povjerljivih informacija i manipulacije na tržištu koja je na snazi od srpnja 2016. godine Prema ovoj uredbi, povjerljive informacije su:
- precizno su definirane;
nisu objavljene,
- tiču se, izravno ili neizravno, jednog ili više emitenata ili jednog ili više financijskih instrumenata.
Kada se dogodi nezakonito otkrivanje povjerljivih informacija? Prema MAR Uredbi, ako osoba koja posjeduje povjerljive informacije te podatke otkrije drugoj osobi. Iznimka je njezino otkrivanje tijekom obavljanja djelatnosti u okviru zaposlenja, profesije ili dužnosti - ova situacija isključuje i isključuje nezakonitost otkrivanja povjerljivih informacije, jer je u takvoj situaciji otkrivanje povjerljivih podataka dopušteno i u skladu sa zakonom. Međutim, ako je član ERV-a dao povjerljive informacije koje je središnje rukovodstvo dalo drugom subjektu koji nije predstavnik radnika na razini poduzeća - sindikatima u poduzeću, npr. objavio ili ih je koristio, to predstavlja nezakonito otkrivanje povjerljivih informacija u smislu Uredbe MAR. .
Nisu sve informacije koje je središnje rukovodstvo označilo kao povjerljive zapravo povjerljive. Ne postoji ograničenje za prijenos podataka na nacionalnu razinu o odlukama koje bi mogle utjecati na organizaciju rada ili ugovore o radu, npr. u vezi sa spajanjem, preuzimanjem ili kolektivnim otkazima.
Ispod su 2 primjera sudskih presuda o davanju informacija koje se odnose na restrukturiranje i koje je uprava proglasila povjerljivima.
- Španjolska - u veljači 2018., neposredno nakon sastanka ERV-a američke tvrtke IBM, potpredsjednica Vijeća obavijestila je španjolska radnička vijeća o predstojećim ukidanjima radnih mjesta, koja su o tome obavijestila svoje zaposlenike. Ubrzo je dobila otkaz bez otkaznog roka, unatoč dugogodišnjem radu u tvrtki i Vijeću. Unatoč tome da je 3. rujna 2018. Madridski socijalni sud utvrdio da otkaz nije važeći, tvrtka je nastavila sudske postupke u višim stupnjevima, međutim, bili su neuspješni jer Direktiva EU jasno kaže da članovi ERV-a mogu (i trebaju) informirati radnička vijeća u svojoj zemlji.
Odluka španjolskog Vrhovnog suda znači da čak i ako središnja uprava izričito smatra da su informacije o restrukturiranju povjerljivi, ne mogu obvezati da se očuva povjerljivost u ERV-u ukoliko se to odnosi na radna mjesta.
- Danska - 2000. godine predstavnik zaposlenika u upravnom odboru banke obavijestio je predsjednika svog sindikata o planiranom spajanju s drugom bankom. Prema obojici pokrenut je kazneni postupak u vezi s ilegalnim davanjem povjerljivih informacije. Dana 22. studenog 2005. Europski sud pravde (ESP) presudio je da je pružanje informacija u vezi s obavljanjem profesionalne djelatnosti pravno dopušteno kada se radi o davanju podataka radi ispunjavanja sindikalnih obveza. Uzimajući u obzir stav ESP, 14. svibnja 2009. godine, Visoki sud u Danskoj odlučio je da direktori zaposlenika mogu obavijestiti svoj sindikat o predstojećem spajanju.
I kako članovi ERV-a mogu praktički provjeriti jesu li informacije koje su im otkrivene zaista povjerljive? Tada je poželjno koristiti pitanja za pojašnjenje koja su izrađena u okviru projekta:
- Ima li određena informacija poslovnu vrijednost zbog toga da je predmet tajne? U slučaju odgovora DA, pitajte - Kakvu?
- Je li određena informacija na neki način zaštićena od objavljivanja (ne samo u odnosu na članove ERV-a, ali od objavljivanja uopće)? U slučaju odgovora DA, pitajte - Kako?:
- Ima li određena informacija precizan karakter?
- Odnosi li se određena informacija neposredno na određeno poduzeće (skupinu poduzeća)?
- Hoće li određena informacija imati vjerojatno značajan (ne bilo kakav, ali značajan) utjecaj na cijenu, npr. dionica poduzeća? U slučaju odgovora DA, pitajte - Kakav?
- Odnosi li se određena informacija na pojedinu osobu, i omogućava li identifikaciju osobe?
- Bi li otkrivanje određene informacije prema objektivnim kriterijima ometalo funkcioniranje poduzeća? U slučaju odgovora DA, pitajte - Kako?
- Bi li bilo štetno za poduzeće objavljivanje takve informacije? U slučaju odgovora DA, pitajte - Kako?
- Je li određena informacija uopće poznata ili jednostavno dostupna (osobama koje se bave takvim informacijama)?
- Objavljuje li se određena informacija na web stranicama poduzeća ili u drugim dostupnim evidencijama (radi se o pravnoj obvezi objave)?
Odgovor DA na pitanja iz točke 1. do 8. i uvjerljivi odgovori na dodatna pitanja kao i odgovor NE na pitanja 9.-10. pokazuju da se može raditi o povjerljivoj informaciji.
Primajući povjerljive informacije treba postaviti pitanje da li dobiveni podaci jesu stvarno nužni, ako jesu za što su nužni – s pogleda prava i interesa zaposlenih. Ukoliko zajedno s korisnim informacija će biti objavljene nepotrebne informacije, bolje ih je ne primati. Što manje povjerljivih informacija to je manji rizik od slučajnog gubitka i odgovornosti za nju. Treba pamtiti da povjerljive informacije se trebaju čuvati na način koji onemogućuje njihov gubitak ili pristup njima neovlaštenih osoba, npr. osigurati njihov medij lozinkom ili kodom.
Zaključujući - važno je da ERV-i jačaju svoj položaj i izgleda da je moguće to napraviti istovremenom uporabom 2 pravila. Prije svega, članovi ERV-a trebali bi biti predstavnici sindikata koji imaju stručnu podršku u svojim organizacijama. Međutim, kako bi ovo članstvo bilo ne samo lutkarsko, trebalo bi uzeti u obzir i drugo pravilo - nužno je da članovi ERV-a neprestano produbljuju znanje o tome kako učinkovito i u korist svojih zaposlenika postupati s informacijama koje su im pružene u vrijeme zasjedanja Vijeća uključujući povjerljive informacije.
Također pročitajte:
Europska radnička vijeća – kako koristiti informacije dobivene od središnje uprave?
Svaki član Europskog radničkog vijeća (ERV) prije ili kasnije susreće se s problemom pravilne primjene i prosljeđivanja informacija, posebno ekonomskih, dobivenih na sjednicama Europskog radničkog vijeća. Što napraviti kada središnja uprava odbija pristup informacijama pozivajući se npr. na poslovnu tajnu, ugrozu interesa itd. Što napraviti kada je informacija dobivena, ali članovi ERV-a ne znaju u kojem opsegu je mogu ili trebaju proslijediti dalje: predstavnicima radnika ili samim radnicima.
Tematika je teška, tim više jer način primjene informacija može biti odskočna daska za daljnje faze radničkog angažiranja, odnosno za komunikaciju i suodlučivanje ili brana koja blokira prelazak u te faze. Često se događa i to da su sudionici sjednica ERV-a zatrpani golemom količinom manje ili više važnih financijskih dokumenata, često na stranom jeziku te je iz njih teško izvući ono što je najvažnije za radnike koje predstavljaju.
Nacionalno vijeće NSZZ „Solidarność“ [Nezavisnog samoupravnog sindikata „Solidarnost“] prihvatilo se pokušaja konkretne pomoći po tom pitanju. Nacionalno vijeće uz dobiveno sufinanciranje Europske komisije završava međunarodni projekt „ERV – ispravno postupanje s financijskim informacijama ključ za produktivnu komunikaciju i pregovore“ namijenjen svim zainteresiranim za tu temu. Radnici i sindikalni stručnjaci iz Poljske, Italije, Španjolske, Bugarske, Hrvatske, Rumunjske i Sjeverne Makedonije radili su na tome kako poduprijeti ERV, kako bi postali bolji partneri za uprave.
Tijekom projekta stručnjaci su radili na stvaranju mehanizma ispravnog postupanja s informacijama i razvijanju vještina njihovog dobivanja, korištenja, interpretacije te prosljeđivanja povjerljivih i financijskih informacija na državnu razinu.
Vrijedi istaknuti da ne postoji niti približna niti točna definicija pojma „povjerljiva informacija“ u nacionalnim pravnim propisima. Iz materijala dobivenih iz različitih partnerskih zemalja nepreciznost tog termina često je predstavljana kao glavna prepreka uspješnijeg korištenja prava radnika na pristup informacijama, definiranog i opisanog u direktivi.
Sljedeći problem odnosi se na primjenu, tj. strategije i taktike koje koriste središnje uprave s ciljem neotkrivanja informacija ili ograničavanja njihovog opsega koristeći izgovore „povjerljivosti“ ili „poslovne tajne“. Članovi ERV-a, sudionici projekta, smatraju da su proslijeđene im informacije većinom općenite, neprecizne i beskorisne. U pravilu ih se dostavlja u zadnji tren i to u prevelikim količinama, što iznimno otežava mogućnost njihovog smislenog korištenja.
Temeljno olakšanje u rješenju tog problema su dobro sastavljeni ugovori o ERV-ima, u kojima su pitanja povjerljivosti i postupanja s osjetljivim informacijama pojašnjena na razumljiv i konkretan način – odnosi se to i na karakter i na rok važenja takvih informacija. Zbog toga članovi ERV-a zbog vlastite sigurnosti i mira trebaju nastojati da se u ugovore europskih vijeća unesu takve odredbe.
Idući cilj projekta bila je potpora članovima ERV na području postupanja s financijskim informacijama i njihovom interpretacijom. To je teška tema jer je to područje mjesto brojnih sporova i sukoba.
Iz perspektive uprave međunarodnog koncerna te informacije pripadaju najosjetljivijim s obzirom na golemi rizik koji predstavlja pristup do njih neovlaštenih osoba, posebice konkurencije i drugih subjekata koji ih potencijalno mogu koristiti na štetu poduzeća. Iz tog razloga one su predmet restriktivne zaštite i ograničenja na području njihovog objavljivanja i prosljeđivanja, definiranih unutarnjom korporacijskom politikom i propisima.
S druge strane, one su neizmjerno važne za predstavnike radnika, budući da ukazuju na opće ekonomsko stanje njihovog poslodavca. Imaju posredni i neposredni utjecaj na položaj radnika i mogu puno otkriti o vjerojatnosti grupnih otpuštanja ili ekonomskim problemima poduzeća. Takve informacije predstavljaju realan temelj za pregovaračke ustupke ili za postavljanje zahtjeva vezanih uz plaće.
Iz tih razloga u okviru projekta organizirani su međunarodni tečajevi za članove ERV-a, u kojima je glavni naglasak stavljen na poboljšavanje vještina korištenja opće dostupnih financijskih dokumenata poduzeća, a zatim na odgovarajući izbor pojedinih stavki i njihovu interpretaciju. Izrađeni model tečajeva je besplatna i općedostupna pomoć svim zainteresiranim za tu temu.
Također, besplatan je i općedostupan sljedeći rezultat projekta: izvještaj koji je kruna rada stručnjaka. Uz brojne druge potrebne informacije vezane uz tematiku ERV-a, u njemu se nalaze i upute za postupanje s financijskim i povjerljivim informacijama u kontekstu: propisa koje obvezuju dionička društva, propisa o obvezama zadržavanja povjerljivosti te drugih pravnih propisa. Izvještaj je u završnoj fazi izrade i uskoro će biti dostupan na našoj internetskoj stranici.
Zbog čega je sada tema ERV-a tako bitna? Zbog toga što, bez obzira na sve priznate slabosti ERV-a, ne postoji realna alternativa ERV-u na području sadašnjih industrijskih odnosa. Nacionalne države sve se češće ne mogu nositi s međunarodnim korporacijama. Osnivanje bilo kakvog nadnacionalnog regulatornog režima za takve koncerne iziskuje prisutnost nadnacionalnih igrača, u koje pripadaju ERV-i. Zbog toga tu instituciju treba štititi, pa čak i jačati. Izguravanje sindikata iz ERV-a i njihovo zamjenjivanje delegatima koje je predložio upravljački kadar može u duljem razdoblju dovesti do preoblikovanja ERV-a u subjekte koje kontroliraju poslodavci, dakle u naredno oruđe korporacijskog upravljanja ljudskim resursima, pa čak – ako se ostvari najgori scenarij – u antisindikalnu strukturu.
Upravo zbog toga sindikalni predstavnici trebaju i dalje nastojati učinkovito koristiti mogućnosti koje daju ERV-i, bez obzira na njihova ograničenja. ERV-i su se pokazali kao savršeni forum za uspostavljanje kontakata, razmjenu znanja, iskustva i neformalnu komunikaciju, koja ne jedanput donosi korist sindikatima i radnicima. U svjetlu podataka dobivenih u okviru projekta može se zaključiti da te mogućnosti većina članova ERV-a u potpunosti koristi.
Unatoč različitim pogledima na temu ERV-a, među ostalim o uspješnosti njihova djelovanja, njihovom položaju prema sindikatima i pravnim temeljima, vidljiva je suglasnost o potrebi zadržavanja te institucije i o tome da ona zahtjeva jačanje. Podizanje razine znanja i vještina članova ERV na području traženja financijskih informacija i ispravnog postupanja s njima utječe na to da ERV-i mogu biti bolji partneri za središnju upravu. Aktivnosti poduzimane u međunarodnim projektima poput ovog nesumnjivo postaju dijelom procesa jačanja Europskih radničkih vijeća.
GF