Prošle godine prosječno je dnevno s posla zbog bolovanja izostajalo 63 499 radnika

Prema podacima iz godišnjeg Izvješća o poslovanju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) lani je prosječno dnevno s posla zbog nesposobnosti za rad izostajalo 63 499 radnika.

Od tog ukupnog prosječnog dnevnog broja izostanaka s posla zbog nesposobnosti za rad, na teret poslodavca prosječno je dnevno izostajalo 32 147 radnika (11,66 posto manje nego u 2022. godini).

Istodobno, prosječan broj dnevno privremeno nesposobnih za rad na teret HZZO-a bio je 31 325 osoba i to „uglavnom zbog bolesti” (22 980 osoba ili 73,3 posto), zatim zbog komplikacija u vezi trudnoće i poroda (5 685 osoba), njege člana obitelji i pratnje (2 672 osoba) te izolacije (15 osoba).

Troškove bolovanja radnika prva 42 dana nesposobnosti za rad snosi poslodavac, a nakon toga HZZO. Prosječno trajanje bolovanja na teret poslodavca lani je iznosilo 8,14 dana i smanjeno je u odnosu na 2022. godinu kada je trajalo 8,39 dana. S druge strane, porastao je broj dana prosječnog trajanja bolovanja na teret HZZO-a s 29,49 dana u 2022. godini na 33,28 dana lani.

Kako objašnjavaju u HZZO-u, do tog je porasta došlo zbog smanjenja broja slučajeva i dana izostanka s posla zbog izolacije u slučajevima bolesti Covid-19. Naime, „izolacije su zbog svoje kratkoće trajanja u odnosu na takozvana ‘duga bolovanja’ u proteklom razdoblju smanjivala prosjek dana po slučaju“.

Zdravstvo i socijalna skrb, prerađivačka industrija, trgovina na veliko i malo, prijevoz i skladištenje, kao i poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo djelatnosti su u kojima HZZO bilježi višu stopu dugotrajnog bolovanja u odnosnu na nacionalni prosjek.

Zbog bolesti neiskorišten stari godišnji ne može se nadoknaditi novcem

U ovoj skupnoj statistici o bolovanjima u prošloj godini nalazi se i naš čitatelj. On je na dugotrajnom bolovanju od veljače prošle godine i, kako navodi, na bolovanju će biti najmanje do rujna ove godine. Kako tijekom prošle godine nije koristio godišnji odmor jer je bio na bolovanju, zanima ga treba li mu poslodavac isplatiti novac za neiskorišteni godišnji odmor.

O dugotrajnom bolovanju i mogućnosti korištenja godišnjeg odmora pisali smo u nekoliko navrata (1, 2, 3), a iako je u međuvremenu izmijenjen Zakon o radu, u dijelu koji regulira pitanje godišnjeg odmora izmjena nije bilo.

Radnik, dakle, neiskorišteni odmor iz prethodne godine može iskoristiti po povratku na posao, a najkasnije do 30. lipnja. Poslodavac koji bi mu osigurao korištenje godišnjeg odmora nakon tog datuma bio bi u prekršaju.

„Odredbom članka 84. stavka 4. Zakona o radu, o prenošenju godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti, omogućeno radniku da isti iskoristi po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine“, podsjeća Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Tom zakonskom odredbom koja je prisilne naravi – poslodavac je mora poštovati jer će u suprotnom prekršajno odgovarati –štiti se radnika „od mogućih odgoda i zakidanja u pravovremenom ostvarivanju njegova prava na plaćeni godišnji odmor, na način da se Zakonom utvrđuje mogućnost prenošenja godišnjeg odmora te određuje krajnji rok do kojega poslodavac mora osigurati radniku korištenje pripadajućeg godišnjeg odmora“.

Naknada za godišnji samo u slučaju otkazivanja ugovora

U praksi se radnik koji se vrati na posao nakon dugotrajnog bolovanja može naći u nekoliko situacija. Ovisno o tome kada se vratio na posao može imati dovoljno vremena da iskoristi cijeli godišnji odmor, može biti u situaciji da iskoristi tek dio godišnjeg odmora (primjerice, ako se vrati tijekom lipnja) ili će ostati bez godišnjeg odmora (ako se na posao vrati u drugoj polovici godine).

No, radnik se godišnjeg odmora ne može odreći i to što ga nije iskoristio ne može mu biti nadoknađeno novcem.

„Zakon o radu propisuje ništetnost sporazuma o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, što predstavlja izravnu provedbu ustavnog jamstva svakom zaposlenom u Republici Hrvatskoj da ima pravo na godišnji odmor i da se tog prava ne može odreći“, ističe ministarstvo rada.

Ništetnost sporazuma o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno isplati naknade umjesto njegova korištenja regulirana je člankom 80. Zakona o radu (ZOR).

No, Zakon o radu prepoznaje jednu situaciju u kojoj se radniku može isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Kako je propisano člankom 82. ZOR-a, to je moguće samo u slučaju prestanka ugovora o radu.

„Samo u slučaju prestanka ugovora o radu, i to bez obzira koji je razlog u pitanju, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora“, ističe resorno ministarstvo. Kako zakon propisuje, u tom slučaju naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.