Svjetski dan socijalne pravde
Danas se obilježava Svjetski dan socijalne pravde. Na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u studenome 2007. godine članice UN-a jednoglasno su podržale odluku da se Svjetski dan socijalne pravde obilježava svake godine 20. veljače. Time su, među ostalim, zemlje članice pozvane da se pri obilježavanju toga dana na nacionalnoj razini aktivno posvete djelovanju kojim će poticati i jačati svijest društva o važnosti promicanja socijalne pravde i na aktivno djelovanje za uklanjanje siromaštva i isključenosti u društvu.
Poziva se na stvaranje društva ravnopravnosti i jednakih mogućnosti za sve koji ga čine. To uključuje pravo na dostojan, dostojanstven rad, dostojne uvjete rada, dostojno i za čovjeka i obitelj osjetljivo radno vrijeme, pravičnu raspodjelu novostvorene vrijednosti i dostojnu plaću, koja se za isti rad ne razlikuje po spolu ili/i podrijetlu. To uključuje i jednakodostupnost zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i raznim društvenim potporama za one u potrebi. To je i nužnost društvene osjetljivosti za svakog njegovog člana, bez obzira tko je i odakle. Tek to može značiti stvaranje društva blagostanja i pravde za sve.
E, ima li toga u svijetu i kod nas nakon svih tih godina obilježavanja? Jesmo li se makar približili tim ciljevima? Nema i nismo!
Koliko god se statistike trudile pokazati da se živi sve bolje, da prihodi kućanstava rastu, društveno raslojavanje i razlike sve su veći. Raste bogatstvo najbogatijih. Rastu i broj i siromaštvo siromašnih. Brojke rastu, samo u suprotnim smjerovima. Bogati se bogate na radu radnika koji za njih rade i s kojima ne dijele pravično ono što svojim radom stvore za njih, bogate se na novim tehnologijama i novim znanstvenim postignućima. Digitalizacija, automatizacija, robotizacija, umjetna inteligencija stvaraju sve veće razlike ne samo među ljudima nego i cijelim nacijama. Umjesto stvaranja svijeta i zemalja blagostanja za sve, to osiguravaju samo odabranima. Možemo danas, na ovaj dan slobodno, ali s pomiješanim osjećajem tuge i bijesa reći kako socijalne pravde ima jedino sve manje. Nadvladavaju ju pohlepa, želja za moći i neosjetljivost za one oko sebe i njihove potrebe. No, ne smije se odustati i utonuti i rezignaciju, beznađe. Čovjek je jedino pravo mjerilo vrijednosti i, iako čak i rođenjem nismo svi jednaki i za mnoge je već tada predodređen njihov životni put, za socijalnu se pravdu treba boriti svim svojim bićem, svakoga dana i svatko u svom djelokrugu i okruženju. Zauzetost za nju ne smije se zamijeniti umorom, klonulošću, odustajanjem i mirenjem sa stanjem u kojem se ovaj svijet i hrvatsko društvo nalaze.
Odgovornost za to je na političarima, na poduzetnicima, na velikim i malim tvrtkama, na gospodarima novca, na sindikatima i njihovim vodstvima, na svima nama. Kad nas većinu tišti, guši rastuća i bremenita socijalna nepravda, moramo dati svaki atom svoje snage da se to promijeni. Ne samo zbog nas i naše sadašnjosti nego i naše djece i njihove budućnosti. Ona su to jednostavno zaslužila, a naša je obveza to im osigurati. I nema nikakvog opravdanja za našu pasivnost ili naše odustajanje.
S poštovanjem
Predsjednik
Krešimir Sever
