Očitovanje NHS-a - Prijedlog zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena

S obzirom na nedostatke u postojećem prijedlogu, ovo očitovanje pruža širi pogled na cjelokupnu problematiku, naglašavajući potrebu za transparentnim praćenjem cijena kroz cijeli opskrbni lanac te strožom kontrolom trgovačkih knjiga. Samo tako moguće je postići pravednije formiranje cijena i stvarnu zaštitu potrošača, a nužno je obratiti pažnju na sve izvore ovih dubljih i dugoročnih problema te jednako tako tražiti i sustavna rješenja primjerena ovoj situaciji koja je zaista eskalirala.

Poslovanje veletrgovaca i maloprodajnih trgovaca regulirano je nizom zakona i podzakonskih akata, od kojih su najvažniji:

• Zakon o trgovini (NN 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/20, 33/23)– uređuje pravila trgovanja, odnose između trgovaca i potrošača te obveze u pogledu isticanja cijena i transparentnosti poslovanja.
• Zakon o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23)– propisuje pravo potrošača na informiranost o cijenama i sastavu proizvoda, čime se osigurava transparentnost i poštena poslovna praksa.
• Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom (NN 133/12, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 114/23)– omogućava nadzor stvarnog prometa trgovaca i sprječavanje manipulacija cijenama kroz netransparentno izdavanje računa.
• Zakon o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 114/23, 35/24, 152/24)– utvrđuje porezne obveze trgovaca i način obračuna PDV-a u opskrbnom lancu.
• Zakon o računovodstvu (NN 85/24, 145/24)– regulira obvezu vođenja financijskih izvještaja u skladu s Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (HSFI) ili Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI), čime se omogućava analiza prihoda i rashoda trgovaca.

Cijena proizvoda na policama trgovina ne ovisi samo o proizvodnim troškovima, već i o različitim nadodanim troškovima u distribucijskom lancu. Glavni sudionici u lancu opskrbe su:

Proizvođač– poljoprivrednik ili industrijski proizvođač hrane.
Otkupljivač/prerađivač– prerađuje, pakira ili dorađuje proizvod.
Veletrgovac– kupuje robu na veliko, često uvoznik povezan s multinacionalnim lancima.
Maloprodajni lanac– trgovački centri i supermarketi.
Konačni potrošač– kupac koji plaća krajnju cijenu proizvoda.

Na svakoj od ovih razina formiraju se marže, pri čemu je ključni problem netransparentnost veletrgovaca i velikih maloprodajnih lanaca, koji kroz različite mehanizme povećavaju cijene, a pritom često koriste transferne cijene za optimizaciju dobiti. Ovdje jednostavno moramo biti svjesni da su u pitanju mnogi akteri u opskrbnim lancima vođeni samo maksimiziranjem vlastitih zarada, često i u stranom vlasništvu, a koji nemaju senzibiliteta za interese naših potrošača ni gospodarstva, često čak i suprotno. 

Transferne cijene definiraju iznos koji jedno povezano poduzeće naplaćuje drugome unutar iste grupacije za robu, usluge ili intelektualno vlasništvo. Kada su takve cijene postavljene na način koji ne odražava tržišne uvjete, dolazi do iskrivljavanja stvarne vrijednosti proizvoda.
Multinacionalni trgovački lanac može umjetno povećati nabavnu cijenu proizvoda u Hrvatskoj tako da robu nabavlja od povezanih poduzeća u inozemstvu po višim cijenama. Na taj način početna osnovica za obračun marži već je u startu viša, što dovodi do povećanja krajnje maloprodajne cijene. Osim toga, korištenjem skupih konzultantskih, logističkih i marketinških usluga od povezanih društava, povećavaju se poslovni rashodi, a smanjuje oporeziva dobit u Hrvatskoj. Ovaj oblik transfernog određivanja cijena omogućuje prebacivanje dobiti u zemlje s nižim poreznim opterećenjem, dok se u Hrvatskoj prikazuju minimalne marže i niža dobit.

Pitanje visokih cijena osnovnih proizvoda, posebice hrane, u Hrvatskoj zahtijeva ozbiljnu analizu i odgovarajuće mjere. Ograničavanje maloprodajnih cijena, kako je predviđeno člankom 9., ne rješava ključni problem visokih cijena koje potrošači plaćaju za osnovne proizvode. Pravi uzrok leži u strukturi opskrbnog lanca, gdje se cijena formira kroz više razina, a krajnji potrošač snosi trošak svih posrednika.

Kroz opskrbni lanac prolaze poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, pri čemu se poljoprivredni proizvod tijekom prerade pretvara u prehrambeni. Upravo tu nastaje ključna razlika u formiranju cijene, ona koja odražava stvarne troškove i ona koja je rezultat neopravdanih trgovačkih marži.

Budući da ograničavanje maloprodajnih cijena može zahvatiti samo ograničeni broj artikala (bez obzira koliki) i na ograničeno vrijeme (bez obzira koliko dugo), potrebno je uvesti sustavnu kontrolu i nadzor trgovačkih knjiga kako bi se analizirala razlika između kalkulativne cijene (koja uključuje nabavne troškove), veleprodajne cijene i konačne maloprodajne cijene koju plaća potrošač. Tako bi se utvrdilo tko u lancu ostvaruje najveće marže i doprinosi prekomjernom rastu cijena.

Kako bismo razumjeli stvarno kretanje cijena, nužno je uvesti sustavnu kontrolu trgovačkih knjiga, uključujući:

-   usporedbu nabavne i prodajne cijene kod veletrgovaca i maloprodaje

-   analizu razlike između ulazne kalkulativne cijene i krajnje cijene za potrošača

-   povezanost kvalitete proizvoda s njegovom prodajnom cijenom, vrijedi li određeni proizvod zaista koliko trgovci za njega traže!?

Važno je povezati formiranje cijene s kvalitetom i kakvoćom proizvoda. Nije dovoljno samo utvrditi konačnu cijenu, treba analizirati i opravdanost te cijene u odnosu na kvalitetu proizvoda. Postavlja se pitanje: ako proizvod ima visoku cijenu, opravdavaju li tu cijenu njegova nutritivna vrijednost, način proizvodnje ili posebne karakteristike? U suprotnom, potrošači mogu plaćati previsoke cijene za proizvode koji ne nude stvarnu vrijednost. Prava zaštita potrošača ne može se postići samo administrativnim ograničavanjem maloprodajnih cijena nekih artikala, već transparentnošću u formiranju cijena, analizom marži kroz cijeli opskrbni lanac i osiguravanjem da cijena odražava stvarnu kvalitetu proizvoda.

Kada je riječ o kakvoći proizvoda, treba vrlo strogim zakonskim propisima regulirati koje sve uvjete proizvod mora zadovoljavati kako bi se uopće mogao naći na maloprodajnim policama, a prije toga da bi uopće mogao prijeći granicu. Stroži propisi na tom području onemogućili bi razne uvoznike/dobavljače uvoziti sve i svašta, što često nabavljaju negdje izvan hrvatskih granica po vrlo povoljnoj cijeni, a onda, zajedno s trgovcima, na hrvatskim policama istiskuju ne rijetko i kvalitetnije hrvatske proizvode. Pri tome i dobavljač i trgovac u maloprodaji, ostvaruju dobre zarade, kupac sve plaća iznad stvarne vrijednosti roba i proizvoda, domaća proizvodnja se urušava i propada, a Republika Hrvatska na tim područjima postaje sve manje samodostatna, odnosno sve više uvozno ovisna. Tada, na kraju, uvoznici/dobavljači i trgovci mogu slobodno kreirati cijene iz zarade oslobođeni konkurentnosti domaćeg proizvoda. Pri tome se mogu poslužiti i umjetnim nestašicama.

Potrebno je uvesti strože kontrole unutar cijelog opskrbnog lanca kako bi se osigurala veća transparentnost i spriječila manipulacija cijenama. Takve mjere su nužne kako bismo spriječili daljnji rast cijena na razinama koje nisu opravdane stvarnim troškovima. Trenutno se nameće kao jedino učinkovito rješenje sustavna kontrola trgovačkih knjiga i detaljna analiza svih elemenata cijene, što bi omogućilo uočavanje nepravilnosti i zaštitu poštenog tržišta za sve sudionike. Iako slobodno tržište podrazumijeva konkurenciju i slobodno određivanje cijena, manipulacije poput umjetnog podizanja cijena ili nerealnih marži ne pripadaju tom okruženju jer narušavaju osnovna načela tržišne ravnoteže i zaštite potrošača, jer slobodno tržište temelji se na konkurenciji, transparentnosti i fer uvjetima poslovanja. Prigodom „otvaranja vrata Republike Hrvatske“, za ulazak stranih, velikih trgovačkih lanaca, to je među ostalim obrazlagano i kako će njihov ulazak potaknuti i njihovu međusobnu konkurentnost, a što će dovesti i do snižavanja cijena i povoljnijih uvjeta kupnje za Hrvatske građane. Na žalost, to se nije dogodilo i mi danas svjedočimo visokim cijenama, koje su gotovo identične, bez obzira o kojem trgovačkom lancu se radilo. Sve to pomalo podsjeća na neku vrstu kartelnog dogovaranja među lancima, iako za to ne postoje nikakvi materijalni dokazi odnosno potpisani sporazumi.

U sklopu nadzora, inspektor mora imati potpunu ovlast za pristup svim dokumentima koji su potrebni za pravilnu provjeru poslovanja. To uključuje pravo na uvid u trgovačke knjige poduzeća, koje predstavljaju ključnu stavku u praćenju stvarnog poslovnog stanja. Bez pristupa trgovačkim knjigama, inspektor ne bi mogao provesti temeljitu kontrolu, osobito u pogledu praćenja kalkulacija cijena, marži i pravilnosti poslovnih transakcija. Stoga je važno da poduzeća omoguće inspektorima uvid u sve relevantne knjige i financijske izvještaje, uključujući inventurnu dokumentaciju, izvode o nabavci i prodaji, kao i sve druge dokumente koji omogućuju provjeru stvarnih cijena i poslovnih procesa.

Ako se kroz analize tržišnog natjecanja utvrdi da su pojedini dijelovi maloprodaje i veleprodaje ostvarili visoke profite zbog umjetno napuhanih cijena, potrebno je razmotriti uvođenje poreza na ekstra profit.

Podatci iz analiza o zabrani tržišnog natjecanja pokazuju kako su pojedini trgovci i dobavljači u razdoblju povećane inflacije ostvarili velike dobiti, dok su potrošači snosili teret rasta cijena. Ukoliko bi se radilo o netržišnoj situaciji u kojoj su cijene dizane ne temeljem stvarnih troškova, već isključivo iskorištavanjem tržišnih poremećaja, ovakav porez bio bi opravdan kao redistribucijski alat.

Ovakva fiskalna mjera služila bi kao kazneni mehanizam za neodgovorno povećanje cijena i sprječavanje sve prisutnijih trendova u kojima vidimo da je rizik poslovanja ustvari postaje socijaliziran, a profit je u sve većoj mjeri privatiziran.

Praćenje troškova u nabavi i veleprodaji. Veletrgovci formiraju cijene na temelju nabavne vrijednosti robe, troškova skladištenja, transporta i drugih operativnih troškova. Ako se svi troškovi pravilno evidentiraju u skladu s financijskim standardima, moguće je identificirati stvarnu kalkulativnu cijenu proizvoda. Time se sprječava neosnovano dizanje cijena kroz prekomjerne marže.

Standardizirani financijski izvještaji kao alat za transparentnost. Kada veletrgovci i trgovci na malo vode fer i istinite knjige, moguće je precizno analizirati razliku između nabavne cijene i konačne maloprodajne cijene. To regulatorima omogućuje utvrditi postoje li umjetno napuhani troškovi, marže/zarade koji nisu rezultat realnih troškova, koje su pretjerane i izvan su prihvatljivih okvira i društvenih normi.

Inventura i kontrola zaliha. Točan prikaz stanja zaliha sprječava manipulaciju cijenama kroz lažno prikazivanje manjka robe. (na primjer, ako se zalihe namjerno umanjuju na papiru, može se opravdati povećanje cijena zbog „nedostatka robe“, iako takav manjak realno ne postoji.)

Povezanost veleprodajnih i maloprodajnih cijena. Veleprodaja određuje osnovu za maloprodajnu cijenu, stoga je ključna kontrola trgovačkih knjiga, kako bi se utvrdilo jesu li veletrgovci/dobavljači neopravdano povećali cijene prije nego roba dođe u maloprodaju.

Utjecaj na krajnjeg potrošača. Ako postoji transparentnost u prikazu troškova, tada se može spriječiti preneseno povećanje cijena na krajnjeg kupca bez stvarne ekonomske osnove.

Kvalitetno računovodstveno praćenje zaliha i financijskih izvještaja može poslužiti kao mehanizam kontrole cijena jer omogućuje analizu stvarnih troškova i otkrivanje  umjetno stvorenih, pretjeranih marži, odnosno zarada.

Krajnje nezadovoljstvo potrošača zbog visokih cijena u trgovinama razumljivo je, no rješenje ovog problema ne može se tražiti isključivo u maloprodajnim cijenama. Potrebno je sustavno analizirati cijeli opskrbni lanac, od proizvođača do konačnog prodajnog mjesta, kako bi se identificirali stvarni uzroci poskupljenja. Zamrzavanje cijena određenih proizvoda može kratkoročno ublažiti pritisak na potrošače, ali ne rješava suštinski problem ako su i te cijene već formirane na previsokim razinama. Čak ni zamrzavanje cijena određenih osnovnih proizvoda ne znači da su i one primjerene.

Pravi izazov dakle leži u regulaciji poslovnih praksi i osiguravanju poštenja u svim fazama opskrbnog lanca, čime bi se spriječila neopravdana povećanja cijena i zaštitili interesi potrošača.

Na kraju, postavljamo pitanje je li sada konačno pravo vrijeme za realizaciju višegodišnjih prijedloga koji dolaze od strane hrvatskih proizvođača hrane i novih stručnjaka, a to je da uz HABOR, Republika Hrvatska osnuje i posebnu agro banku, koja bi po povoljnim uvjetima, uz državnu potporu povoljnijim kreditima pratila i poticala domaće proizvođače hrane, za proizvodnju hrane u Republici Hrvatskoj. (idm)

Savjetovanje o prijedlogu Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, s Konačnim prijedlogom zakona